Piše: Mladen Bošnjak
Vlado Jagodić nije prvi, ni posljednji, premijerligaški trener koji je u tekućoj sezoni smijenjen. Taj ružni običaj poprimio je kod nas ginisovske razmjere, dosegnuo sve rekorde, i postao osnovna značajka funkcioniranja klupskih uprava sastavljenih mahom od neznalica i diletanata koji imaju poneku paru u džepu.
Ne ulazeći u to koje je istinske namjere imao Husić u Tuzli, ne ulazeći u kalkulacije gradske vlasti,
treba otvoreno reći da je šteta što ga se nije pustilo na miru, da proba zacrtani projekt izgurati do kraja. Neozbiljna je usporedba Rijeke i Tuzle, ali trebalo se, možda, povesti tamošnjim primjerom gdje
Damir Mišković donosi suverene odluke, gdje Matjaž Kek uživa povjerenje svih, mada nisu med i mlijeko tekli svih ovih godina.
Dakako, neozbiljna je i usporedba Keka i Jagodića, ali potonji ima i neusporedivo skromniju momčad, skoro amatersku. I odatle treba poći: S kim je to Vlado Jagodić mogao i trebao ostvariti bolje rezultate? S ovim sastavom, sigurno nije!
Upravo zato će Sloboda do kraja prvenstva promijeniti još pokojeg trenera.
Skromna momčad kakvu imaju Tuzlaci ne može težiti ka vrhu bosanskohercegovačkog nogometa ma koliko on slabašan bio. Stoga je smjena Jagodića koju su, ponajprije, ishodili „navijači“, ćorav posao. A jadna je uprava koja skače na svaki mig bukadžija kojih nema više od par stotina, i koji svoj mizerni ego hrane smjenama trenera koji su, uglavnom, kakva-takva imena bh nogometa.
Vlado Jagodić nije trenerski format koji je nenadoknadiv, ali svakako je nadrastao momčad Slobode, upravu i, zašto ne naglasiti, tamošnje navijače. Jer, navijanje je čista i nepatvorena ljubav, potpora i žrtva. Navijanje nije kompleksaški sanatorij niti pozornica za odašiljanje bilo kakvih prijetnji, bilo kakvog oblika mržnje. Ni iživljavanja.
„Skinite dresove“ ne viču navijači. To je posao nekih klanova, interešdžija, tersova…
Tuzla je veliki grad za naše prilike, grad s bogatom nogometnom tradicijom. Bilo bi deplasirano sad nabrajati tamošnje nogoloptačke ikone, redati legende, ili naricati za nekim drugim vremenima. Vremena su prošla, legende ostarile, Tušanj oronuo, Tuzla stagnira…
S ovakvom klupskom i navijačkom politikom Sloboda će opet u niži rang. Pitanje je hoće li se tada ponovno ukazati neki novi Husić i neki novi Ćiro.
Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje redakcije portala Sportske.ba, već isključivo autora.
