Malo koji klub u BiH se može pohvaliti sa tolikim brojem fudbalskih legendi i uzora kao mostarski Velež. Najveća među njima je bila u imenu Muhameda Mujića. Mujić je rođen 25. aprila 1933. godine u Mostaru, a nakon duže bolesti preminuo u februaru 2016.

Zasigurno najbolji bh. fudbaler svih vremena i jedan od najboljih igrača Jugoslavije. Drugi su izlobirali da ne bude oficijelno, ali nikad više se na ovim prostorima neće roditi fudbaler takvog kova. Virtuoz posebnog šarma, neodoljivog fudbalskog šmeka, nedodirljive lucidnosti koja se prožima prefinjenim smislom za solo i kolektivnu igru. Doajen mostarskog sportskog novinarstva, hroničar i publicista Zlatko Serdarević o Mujiću na komemoraciji je rekao:

“ Bez obzira na sve ankete, preko kojih je vidno oštećen jer mu nije priznato pravo mjesto u hijerarhiji, Mujić neprikosnoveno ostaje najveća i bh. legenda, i jedna od nablistavijih perjanica jugoslovenskog fudbala svih vremena. On je reper od koga se mjere fudbalske i ljudske vrijednosti “.

Kapiten reprezentacije SFRJ

Sa nepunih 18 godina zaigrao je u omladinskom timu Veleža, a dvije godine kasnije, debitovao je za prvi tim Rođenih. Za Velež je odigrao 212 prvenstvenih utamica, a u sezoni 1955/56. bio je najbolji strijelac Prve savezne lige Jugoslavije, postigavši 21 gol. Igrao je još u francuskom Bordou, zagrebačkom Dinamu, belgijskom Beringenu FC, odakle se vratio u matični klub, gdje je 1968. godine završio uspješnu karijeru. Bio je kasnije trener prvog tima i tehnički direktor Veleža.

Mujić je dres reprezentacije SFRJ oblačio 33 puta i postigao 17 golova. Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je 29. aprila 1956. godine protiv Mađarske u Budimpešti. Mujić je bio prvi fudbaler iz BiH koji je nosio kapitensku traku reprezentacije Jugoslavije, a na Svjetskom prvenstvu u Čileu 1962. godine, na kojoj su “plavi“ osvojili četvrto mjesto, izabran je u idealni tim Mundijala.

Osim Svjetskom prvenstva u Čileu, Mujić je bio član olimpijske reprezentacije Jugoslavije, koja je na Olimpijadi u Melburnu osvojila srebrnu medalju.

Upravo u ovom serijalu “FOTO retrovizora” se prisjećamo te čuvene olimpijske reprezentacije SFRJ, a na slici u gornjem redu s lijeva stoje – Tomislav Crnković, Milutin Šoškić, Branko Zebec, Bora Kostić, Fahrudin Jusufi, Dragoslav Šekularac; dok čuče – Vladimir Durković, Ante Žanetić, Muhamed Mujić, Milan Galić i Željko Perušić.

Tokom svoje blistave karijere, Mujić je odigrao brojne utakmice za nezaborav. Ipak, za fudbalske sladokusce ostaće u vječitom sjećanju njegovih 5 golova u pobjedi Veleža nad zagrebačkim Dinamom na stadionu pod Bijelim brijegom, sezona – 1955/56. sa visokih 6:1.

Posljednjih godina života, Mujić je bio potpuno odvojen od fudbala. Imao je i više operacija na srcu. Uvijek će ostati upamćen kao čovjek koji je postavio temelje Veleža. Kluba o kojem danas toliko pričamo. Čovjek o kojem su pričali veliki Pele i Zidan. Čovjek u kojem su fudbaleri vidjeli istinskog uzora.

(Mirsad Starčević/Sportske.ba)