U NSBiH je predizborna kampanja. Završni je čin 24. decembra kada će se kompletirati nogometna vlada. A reprezentacija za koji će dan početi pripreme za utakmicu u Atini, čime će naša najbolja selekcija zaključiti ovu godinu i prvi dio kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine. U toku su i “intervjui” sa potencijalnim novim uposlenicima u NSBiH, na određene i vrlo značajne pozicije.
I dok traje borba za fotelje, a pažnja javnosti fokusira se na A tim, svjesno ili ne zaboravljena je pionirska U-15 reprezentacija. Kadeti i juniori još kako tako igraju. Imaju kvalifikacije, ali je pionirska reprezentacija (U 15 ili U 16) potpuno zaboravljena i zapostavljena. Ni selektor Zoran Erbez ne diže glas, zato što je i on sam kandidat za jednu od pozicija u NSBiH. Što je radom i pristojnom trenersko-selektorskom reputacijom zaslužio.
ŠARČEVIĆEV VIDEO NA DRUŠTVENIM MREŽAMA
No, smije li ova selekcija biti paralizirana? Selektori, od Erbeza do Sakiba Malkočevića i Toni Karačića na svim su kampovima hvalili talente iz dijaspore svih uzrasta. Hvalili i zapisivali. I najavljivali da će najbolji biti praćeni, eventualno pozivani.
Samo u Austriji, u pionirskoj selekciji (2001. godište), ima nekoliko vanserijskih talenata. Najviše ih je u bečkom teamu Wiener Linien. Ivan Šarčević, Adin Mujanović i Armin Trkić, premda su mlađi, igraju za selekciju U 16 i najbolji su u svom timu. Drže svoj klub u vrhu. Zaslugom Šarčevića i Mujanovića, izrazito talentiranih veznjaka, odbrana Wienera je najbolja u ligi, s najmanje primljenih golova. S izvjesnim šansama da na kraju završi trijumfalno.
Mujanović i Šarčević su veznjaci, defanzivni i ofanzivni. Oni su produkt i Nikice Pavleka i njegovog “teama” s kojim su Adin i Ivan dodatno se usavršavali. Pavlek je dobro znano ime u hrvatskom, posebno austrijskom nogometu. Vlasnik je prestižne nogometne škole, iz koje izlaze najveći talenti, u kojima rade vrsni treneri, nekadašnji igrači Rapida i drugih austrijskih klubova. Mujanović je već ranije nastupao, kao najmlađi igrač za pionirsku reprezentaciju BiH. Ima sportske gene, jer je njegova tetka Raza Mujanović, osamdesetih i devedesetih godina najbolja košarkašica Evrope i svijeta. Ivan Šarčević je veznjak modernog kova. Na društvenim mrežama vrtio se video s fudbalskim vratolomijama, poput najvećih zvijezda koje na utakmicama i treninzima izvodi nadareni Šarčević. Ivan je dugo na “radaru” skauta koji rade za srbijanski fudbalski savez, ali je on voljan zaigrati za BiH. Zasluga je to i Šemse Mujanovića, koji okuplja bh talente i o njima referiše pojedicima u NSBiH. Svojevremeno je molio selektore mlađih kategorija da učine sve kako bi za BiH zaigrao Nikola Despotović, jedan od najvećih talenata u austrijskom nogometu.
ŠTA KADA ODU DŽEKO, SPAHIĆ, PJANIĆ…
Pažnju svojim talentom, osjećajem za gol, ali i svestranošću privlači još jedan potencijalni “Zmaj” Armin Trkić. Ofanzivni je veznjak, po potrebi napadač. I Armin je član Wienera Liniena, najbolje ekipe u bečkoj ligi, koja je po snazi druga u Austriji. Trkić je selektore oduševio na kampu u Austriji. Isticao se brzinom, tehnikom, ali i efikasnošću.
Priča o bh. talentima u Austriji ne završava na Šarčeviću, Mujanoviću i Trkiću. Ima bh. talenata u cijeloj Austriji, ali ih ne vide selektori iz svojih udobnih sarajevskih kancelarija. Saldin Pezić, Armin Hamzić, Elvir Hadžić, zatim 15-godišnji Armin Berberović iz Schwechat SV koji je bio zapažen na okupljanju potencijalnih reprezentativaca u Minhenu.
Još desetine drugih svih uzrasta čekaju poziv ili neko novo okupljanje gdje će demonstrirati svoje fudbalsko umijeće. Austrija je samo jedna od od stotine zemalja u Evropi i Svijetu gdje stasaju novi Zmajevi. U njima treba tražiti potencijalne ibrahimoviće, kuzmanoviće, rakitiće, jakupoviće, za kojima ronimo krokodilske suze. Kada ih je trebalo na vrijeme okupiti, registrirati, otvoriti im “karton” i kaparisati.., uglavnom se sumnjičavo vrtilo glavom, uz onu standardnu opasku, “imamo mi takvih”… Kada već postanu neko i nešto i odluče se za druge reprezentacije, tada krivci svjesno lansiraju priče, tipa “zvali smo ga, nije se htio odazvati”. To zaista zvuči kao istrošena gramofonska ploča.
Edin Džeko, Miralem Pjanić, Emir Spahić, Senad Lulić, Asmir Begović ne mogu igrati vječno. Ako se nastavi ovakav odnos prema bh talentima u svijetu, nije nemoguće da ćemo i dalje gledati naše igrače u drugim reprezentacijama. Osuđivati ih ili im se diviti.