PRIPREMIO: Adnan PLOČO
Fudbalski klub Željezničar slavi 100. rođendan. Klub omiljen kod raje, običnih ljudi, ali i onih poznatih kako u bivšoj Jugoslaviji tako i danas ima simpatije širom regiona, ali i evrope i svijeta. Najbolje to pokazuju čestitke koje Plavima stižu sa svih kontinenata. Koliko je Željo veliki klub najbolje govore i riječi, kolega, sportskih novinara iz regiona.
Vladimir Sukdolak (urednik sajta TV Arena sport – Srbija)
“Odrastanje u Beogradu usmerilo me je u navijačkom smislu ka jednoj od dve strane Topčiderskog brda, ali su i pored toga uvek postojali klubovi koje sam manje ili više simpatisao. Daleko su brojniji oni za koje nisam baš voleo da čujem da pobeđuju, ali sarajevski Željezničar nije među njima.
Naportiv!
Željo je u to vreme bio klub koji je pored svoje armije navijača imao i čitavu vojsku simpatizera širom Jugoslavije, pa tako i u glavnom gradu nekadašnje države. Jednostavno, Željo je bio takav – neodoljiv.
Možda je razlog tome i činjenica da se potrefilo da u isto vreme postanem opsednut fudbalom i Željina neverovatna generacija, koliko moćna toliko i baksuzna da osvoji trofej. I danas ih mogu nabrojati sve, od Škrbe do Škora, pa skoro i setiti se svake sekunde onog nesrećnog revanša sa Videotonom. Pamtim i potop Univerzitatee na Grbavici i “gaženje” Minska. Čak sam i ubeđen da bi Željo, da nije bilo onog desnog beka Mađara, pre Sarajeva stigao do druge titule šampiona.
Obožavao sam Mešu Baždarevića i stalno imao nešto da zamerim reprezentativnom beku “Žvaki” Baljiću.
Željo je bio klub sa dušom, iz naroda i stvarno ga je bilo teško ne voleti. I danas se obradujem kada čujem da pobeđuje, iako je od svega što nas je zbližilo prošlo skoro četiri decenije. Preživeo je 100 godina, pa neka živi večno. Možda se ponovo nekada sretnemo u nekoj novoj zajedničkoj ligi”.
Miloš Antić (Crna Gora, član žirija UEFA u izboru za najboljeg igrača Evrope)
Željo – jedan od “onih” klubova
Pričali su mi o njemu, jer zbog godina nisam svjedočio najslavnijim danima. Ne znam ništa o toj jedinoj jugolovenskoj tituli, o “nesrećnom” Videotonu samo iz priča mog starog, zaljubljenika u tu jaku, neprežaljenu ligu. Znam naravno za Ivicu Osima, Mešu Baždarevića, našeg Refika Šabanadžovića, znam sve o počecima Edina Džeka… Velikani.
Znam naravno i istorijsku priču. O danima slave, ali i patnje, “feniksovskog” ustajanja iz pepela – u bukvalnom smislu.
Pričali su mi o svemu što je Željezničar preživio moji sarajevski prijatelji – novinari jedan iskusniji – Bakir Tiro i drugi mlađi – Adnan Pločo. O veličini kluba slušao sam i od podgoričkih prijatelja, momaka koji su nosili plavi dres – golmana Milete Radulovića i veziste Darka Markovića.
Jedno je međutim priča, drugo kada to nešto – doživiš.
Sa Željom sam se upoznao prije nekoliko sezona, kada je u Saraj'vu dočekao Zetu u kvalifikacijama za Ligu Evrope. Pogodilo se da je baš te noći odigran prvi evropski meč na renoviranoj ljepotici – Grbavici. Osjetio sam atmosferu u toj nadaleko poznatoj Dolini ćupova, upoznao ljude koji su kupovinom desetogodišnjih ulaznica “izgradili” Istočnu tribinu, čuo legendarnog Tifu, vidio Manijake u sjajnom izdanju, uživao… Kasnije, mojoj ekipi u Podgorici prenosio utiske o toj ljubavi tamošnje raje prema plavoj boji. Možda je i do te boje – i kod nas u Podgorici plava boja je nešto posebno.
Žejo – jedan od “onih” klubova. Sa nekim posebnim šmekom, koji uz svoje ime nosi specijalnu emociju. Koje ne možeš da ne voliš, zbog svega kroz šta je prošao za vijek postojanja.
Srećna stotka, stari! Živio.
Bakir Tiro (Urednik balkanskog servira Anadolu Agency – Bosna i Hercegovina)
Bakir Tiro, urednik u balkanskom servisu Anadolu Agency (AA) bio je prvotimac Fudbalskog kluba Željezničar 1996. godine.
”Stoti rođendan jubilej je s kojim se mogu pohvaliti rijetki klubovi na našim prostorima. Željezničar je klub bogate tradicije, ali i žrtva burnih i tragičnih događaja iz prošlosti. Uspio je opstati zahvaljujući svojim legendama i velikanima, herojima – djeci i mladosti koja je trenirala i igrala utakmice u njegovom dresu u opkoljenom Sarajevu, u ratu od 1992. do 1995. godine. Svi oni zaslužuju posebno priznanje i respekt jer su spasili klub od gašenja u najtežim danima historije ovog grada i zemlje”, rekao je Tiro i naglasio:
”Željo je institucija koja je odgojila puno velikih igrača, trenera, sportskih radnika, prije svega odličnih ljudi. Kosmopolitski, multietnički klub. Istinski bosanskohercegovački, po ideologiji i definiciji, te kao takav bit će vječan, u to sam uvjeren. Nadam se da će u što skorijem roku naći stabilan izvor finansiranja, kroz stranog ili domaćeg investitora, konsolidovati se i vratiti na trofejne staze slave. Ukoliko se to desi, Željezničar će, čvrsto vjerujem, i uz pomoć fantastičnih navijača ponovo zaigrati zapaženu ulogu u nekom od UEFA-inih takmičenja, ali i dovršiti izgradnju posljednjih godina sve ljepšeg stadiona Grbavica”.
Hrvoje Tironi (24 sata – Hrvatska)
“Željezničar je za mene zasigurno jedan od najvećih klubova s prostora bivše države. Starije generacije još pamte čudesne uspjehe Željezničara, pa i plasman u polufinale Kupa Uefa čime se mogu pohvaliti rijetki klubovi iz ovih krajeva. Nažalost, dojma sam kako BiH nogometu već godinama kontinuirano nedostaju bolji uspjesi tamošnjih klubova. A baš bi Željezničar (uz Sarajevo, Zrinjski ili Široki Brijeg) trebao biti nosioc kvalitete klupskog BiH nogometa, pa i na eurospkoj sceni. I u Hrvatskoj se prati Željezničar, posebice otkako je tamo na klupi ”naš” Tomislav Ivković. Također, rijetki se nogometni klubovi u našim krajevima mogu pohvaliti 100-godišnjom tradicijom, pa iskreno vjerujem da će i ovaj ”stogodišnji starac” ponovo zablistati, pa se i na europskoj sceni pokazati u najboljem svjetlu. Onakvom kakav je bio u doba Ivice Osima. Željezničar je nogometnom svijetu dao Edina Džeku, jednog od istinskih nogometnih kraljeva ovih prostora. Sretan 100. rođendan Željo, vrati se u europsko nogometne visine. Tamo gdje ti je i mjesto”…
