Piše: Mirnes Muminović
Problem selekcije, rada, generalno sporta u BiH su jednim velikim dijelom i roditelji. Jutros čitam email koji je poslat od strane sudija, koje su na jednoj kadetskoj utakmici u Skenderiji, roditelji fizički napali, jer nisu mogli podnijeti poraz ekipe u kojoj igra njihovo dijete.
Preambicioznim roditeljima dijete je u nekoj funkciji ispunjavanja roditeljskih zamisli, ideja, neostvarenih životnih želja. Osnovna pomoć je – emocionalna – razgovarajući o temama koje su aktualne, o tome kako se nositi sa zahtjevnim trenerom ili s velikim gubitkom. Dijete treba roditelje koji će ga pratiti i pravilno usmjeriti ako primijete preveliki stres u djeteta, isto tako, na roditeljima je da pažljivo procijene je li dijete odabralo dobar sport ili je pred sebe (fizički i emocionalno) postavilo preveliki zahtjev.
Roditelj od sporta treba da napravi zabavu, jer što dijete više uživa u sportu, to će više željeti baviti se s njime.
Normalno je da dijete griješi, kao i trener, sudija i to samo znači da se jako trudi, jer ko nešto radi taj i griješi.
Također prvo roditelj, trener, sudija mora pokazati poštovanje uzajamno jedni prema drugima, roditelji su ti koji moraju biti pozitivni i da vjeruju u dobre rezultate koje dijete može postići. Roditelj koji se bavi nekim oblikom sporta rekreacije bit će dobar primjer za njegovo sportsko i fer ponašanje.
Ako želite da Vašem dijetu budete vjetar u leđa onda nemojte nikada vikati i derati se na dijete,
optuživati dijete, trenera ili sudije za loše igranje ili loš rezultat, pogotovo nakon što je od tog rezultata prošlo već dosta vremena.
Isticati njegove neuspjehe pred drugima, njegovim suigračima, prijateljima, rodbinom,
očekivati da dijete odmah usvoji novu vještinu, očekivati od svojeg djeteta da postane profesionalni igrač, ismijavati svoje dijete, uspoređivati dijete s talentiranijima od njega, od sporta napraviti posao, zaboravivši na veselje i zadovoljstvo sudjelovanja.
Neki roditelji kroz talentovano dijete vide svoju životnu egzistenciju, jer u vremenu smo velikog marketinga uspješnih sportaša o čemu sva djeca a i ambiciozni roditelji sanjaju.
Ako roditelj u sportu vidi da će mu dijete skladano rast i razvijati se, da će imati povoljan utjecaj na psihičke funkcije, smanjenje stresa, jačanje samopouzdanja, učenje upornosti i stjecanje radnih navika, razviti moralne odgovornosti kroz pošten odnos prema suigraču i protivniku onda će uživati na utakmicama bez obzira na rezultat, trenera, sudiju te suigrače koji mu nisu dodali loptu.