Kada je Sloboda u julu na Tušnju potpuno nogometno razbila Radnik, malo je ko slutio da će se u ovoj sezoni grčevito boriti za opstanak. Istina, zbog problema u klubu sve je slutilo na još jednu žestoku borbu za goli život. Svu nesposobnost rukovodstva kluba tada je zamaskirao tim menadžer Admir Smajić, koji je uspio od nečega skuckati ekipu koja je osvajala bodove. Sloboda je barem u tim prvim kolima ličila na tim. Pobijedili su osim Radnika još Zvijezdu 09 i Borac, a u gostima su iznenadili Željezničar odigravši 2:2. Kući su još remizirali sa Širokim Brijegom (2:2) i Veležom (0:0). U tim prvim kolima Sloboda je bila tek poražena od Sarajeva i Tuzla Cityja, klubova koji su bili u samom vrhu tabele. Potpuni ekonomski slom i višemjesečna dugovanja igračima natjerala su Admira Smajića da ode sa Tušnja. Nije se libio dati šansu mladim igračima. Pored Amara Beganovića, igrali su još Armin Hodžić, Saša Maksimović, Asim Muratović. Od Smajićevog odlaska, Sloboda više nije ostvarila niti jednu pobjedu. Treneri su alibi tražili u loše selektiranoj ekipi, a igrači su preko noći zaboravili kako izaći na teren i dobiti utakmicu.
Smajića smo pozivom zatekli u Hrvatskoj, a u intervju za Sportske.ba govorio je o tadašnjem stanju u klubu, izrazio žal što nije surađivao sa trenutnom Upravom Crveno-crnih, ali i iskazao spremnost da ponovo radi u bosanskohercegovačkom fudbalu.
– Pratio sam rezultate. Vidio sam da su izgubili od Zrinjskog. Ne bih se obazirao na to. Svako je odgovoran za rezultate. Pričajući o drugima pričaju najviše sami o sebi. Smatram da Sloboda se mora vratiti u vrh bh.fudbala, rekao je na samom početku razgovora za Sportske.ba Admir Smajić.
Ekipa od vašeg odlaska nije upisala niti jednu ligašku pobjedu. Je li zbilja upitanju nekvalitet ekipe ili nešto drugo?
– Meni je žao što niko iz Slobode niko nije uradio analizu. To je bila prva greška. Ne volim statistiku, ali pokazuje dosta toga. Koliko je igrača došlo u ljetnom periodu, pod kakvim uslovima sam radio. Bez plate tri četiri mjeseca. Bila je teška situacija. Na pripremama smo radili sa 40 igrača. Dolazili su sa svih strana. Nisam doveo niti jednog igrača. Sloboda se sad pojačala. Uprava radi fenomenalno. Dugovi se vraćaju, igračima su isplaćane plaće. Da smo imali normalne uslove, Sloboda bi bila stabilna.Žao mi je što to nije bilo kod mene. Ja u Slobodi nikada nisam igrao, ali sam imao identifikaciju sa Slobodom . Sloboda ne zaslužuje tu da bude. Ne može mi niko reći da je jedan Široki bolji od Slobode. Ima stvari za analizu. Situacija je loša. Ne miješam se u ničiji posao. Ova ekipa trebala je biti blizu Europe. Došli su i igrači u zimskom periodu. Došla su pojačanja. Bio sam ponosan jer je Maksimović dobio poziv u reprezentaciju, Beganović je isto bio reprezentativac. Bili su tu još Muratović i Hodžić. Do Borca mi smo bili ispred Borca. Poslije toga sam izašao…
Zbog čega ste otišli?
– I prije utakmice sa Borcem sam nagovještavao da ću otići. Najbolje je rješenje bilo. Igrači četiri mjeseca nisu primili platu, igračima nisam dozvolio da vode politiku kluba, ali podržao sam ih da im se novac isplati. Bilo je dosta razloga. Ja samo mogu reći jednu stvar. Nisam bio samo tim menadžer. Spasio sam klub da preživi. Nisam našao na neku vrstu podrške. Vidio sam gdje to vodi. Nisam tu došao da uzmem od nekoga nešto. Sada to prepoznaju, počinju da shavataju. Ne nudim se, pomogao bih klubu, ali me više niko nije zvao.
Da li biste jednog dana radili u nekom bh. klubu izuzev Slobode?
– Meni je Sloboda klub iz našeg regiona. Vezan sam identifikaciono za njega. Volio bih raditi u klubu gdje ima mir, zajednička vizija. Možemo da pričamo šta hoćemo, ali mi moramo stvarati mlade igrače. Na ovaj način bh. fudbal samo da će da tone. Stvarati mlade igrače je teško, nije niti malo jednostavno. Nadam se da će neko shvatiti na koji način klub može da funkcioniše, da se samofinanisira od tih igrača. Ja sam u Tuzli pravio igrače, pravio ekipu i stvorio rezultat.
U BiH upravo mnogi stariji igrači iz regiona dobijaju prednost u odnosu na domaći produkt…
– Hajde da kažemo da sam stara škola. Slažem se da treba dovesti iskusnije igrače, ali oni trebaju biti i primjer drugim. Stranac mora donijeti prevagu i u načinu ponašanja i u svlačionici… Dakle, ne samo na terenu. Nisam otišao u Basel što me neko volio. Igrao sam u vrijeme kada su igrala samo tri stranca. Mnoge Švicarce sam naučio brojnim stvarima od pristupa, shvatanja, odnosa, poštovanja…
Ko će po vama biti prvak?
– Između Sarajeva i Želje treba tražiti novog prvaka. To je definitivno. Sarajevo je po igračkom kvalitetu ispred. Igraju par godina zajedno, Željo je ove godine stvorio neku ekipu. Da li će im biti dovoljno da izdrže to ćemo tek vidjeti. Zrinjski i Borac će biti ekipe koje se bore za Evropsku ligu. Dajem malu prednost Sarajevu. Imaju 17-18 igrača koje mogu korisiti, zaključio je u intervjuu za Sportske.ba Admir Smajić.
(N.Selimović/Sportske.ba)