Admira Smajića nije potrebno posebno predstavljati. U karijeri je naročito veliki trag ostavio u Partizanu čiji navijači i danas na pominjanje njegovog imena “dignu palac” gore, a još je igrao za švicarske klubove Xamax, Basel i Young Boys. Bio je proglašen i za najboljeg stranog igrača u zemlji podno Alpa. Istinska legenda.
Za Zmajeve je igrao u onim najtežim vremenima. Iako je stvarao Savez, danas za njega nema mjestu u ovoj instituciji u kojoj ordiniraju ljudi bez fudbalskog ‘backgrounda’, a zbog svih tih stvari opredjelio se za miran život u Švicarskoj. Daleko od ovdašnjih zbivanja.
“Bez posla sam otkako sam 2019. godine napustio Slobodu. Tu sam, u Švicarskoj, povukao sam se… Bilo je u proteklih ponuda nekih ponuda i poziva, ali ništa konkretno. Spremam se polako za penziju”, kaže Smajić kroz smiješak.
U Slobodi ste radili kao ‘team-manager’. Kako ocjenjujete to vrijeme?
“Vrijeme u Slobodi je trajalo nekoliko mjeseci, kratko, ali zadovoljan sam. Naročito što su neki momci tada krenuli da prave karijere kao što su, recimo, Maksimović, Hodžić, Muratović… Oslonio sam se na te momke koji su pokazali da imaju potencijal, a sretan sam i zbog Bekrića, Bekića i Jusića kojima sam na neki način dao šansu da se ponovo vrate. Vidimo sad da je taj Bekrić veoma bitan u Željezničaru i kao igrač i kao osoba. Jusić je već četvrtu sezonu u Slobodi… Meni je to vrijeme u Slobodi ostalo u lijepom sjećanju.
Da li biste se vratili u BiH ukoliko bi ponovo stigao poziv?
“Ne bježim od posla. Ja već par godina pokušavam u svim tim razgovorima objasniti ljudima da BiH ima potencijal kakav ne postoji u Evropi. Moramo se jednostavno okrenuti talentovanim igračima. Ne, nisam ja protiv toga da dovodimo strance, ali ako to već radimo, dajte onda da to budu klase. Za vrijeme boravka u Tuzli sam zapazio još nekoliko igrača u okolnim mjestima koje bih sigurno doveo da sam ostao. Ima talenata, samo treba raditi s njima. Zvornik, Gradačac, Živinice, Bijeljina…, to je izvor talenata.”
U trenerskom CV-u imate i reprezentaciju. Vodili ste U21 selekciju, a kasnije bili i asistent u A timu u vrijeme mandata Blaža Sliškovića.
“Ponosan sam na ono što sam uradio u mladoj reprezentaciji. Kada sam došao situacija je bila daleko od idealne. Uspio sam dovesti Grujića, Papca, Hasagića, Bajramovića… To su sve momci koji su kasnije napravili velike karijere i godinama igrali u inostranstvu.”
Zmajevi danas?
“Ne bi bilo sad korektno da pretjerano govorim na ovu temu i ‘solim pamet’ jer sam daleko, ali kada su u pitanju rezultati, ne trebamo samo kriviti selektora Peteva. Po meni je on čak napravio i pozitivne promjene. Bilo je i grešaka, ali i dobrih stvari, dobrih utakmica. U određenim trenucima mu je nedostajalo i sreće. Mnogi selektori su imali i ciklus i po, pa nisu ništa napravili. Isto tako, ne treba zaboraviti ni na koji je način čovjek dočekan i sve je to istrpio. Možda će neko misliti da ga branim jer se poznajemo, ali ne, nit smo se kad čuli nit sam ga kad vidio”, istakao je Smajić.
E.K.