Piše: Tarik Šatara

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine u srijedu je zvanično doživjela promjenu na selektorskoj poziciji – stolicu je preuzeo Faruk Hadžibegić, a Ivaylo Petev je ostao bez posla.

Sve ono što se dešava (ili bolje reći govori) proteklih dana ustvari može poslužiti kao odličan dokaz za onu toliko često ponavljanju tvrdnju: U bosanskohercegovačkoj javnosti nekoliko vezanih pobjeda od trenera pravi heroja, a nekoliko vezanih loših rezultata bilo kojeg trenera pretvara u neznalicu.

To je Ivaylo Petev dobro znao – jer da nije, ne bi se ni prihvatao posla u onoj atmosferi– a ujedno je i osjetio svojoj koži. Dočekan je „na nož“, ali je shvatao ovdašnji mentalitet i čekao je na prve ozbiljnije uspjehe vjerovatno pretpostavljajući da će sve drugo tada biti zaboravljeno. I dočekao je.

Baš u takvoj situaciji, u kojoj je Petev ostvario plasman u elitnu skupinu Lige nacija, bugarskog stručnjaka zatekao je prestanak suradnje sa Nogometnim savezom Bosne i Hercegovine. Pritome, dio javnosti se nije oduševio izborom Hadžibegića za novog selektora, pa sve dominantnije postaju žalopojke za Petevom i nabrajanja njegovih uspjeha te pozitivnih poteza.

I, doista, neki pozitivni potezi Bugarina se ne mogu osporiti. Primjerice, ozbiljnu šansu u A selekciji Zmajeva pružio je fudbalerima poput Amara Dedića i Ermedina Demirovića. Ostvario je plasman u elitni rang Lige nacija, a i atmosfera u ekipi mu je, očigledno, bila na zavidnom nivou. Za pohvaliti su bile i njegove taktičke postavke na pojedinim susretima.

No, često ponavljanje takvih argumenata u javnosti ponovo nas dovodi do teze sa početka teksta: Bilo kakav uspjeh u našoj javnosti od trenera pravi heroja, a bilo kakav neuspjeh neznalicu.

I tako su trenutno rijetki oni koji spominju sve one nelogične (da ne kažem loše) stvari koje su se dešavale u Petevovom mandatu. A bilo ih je! Od totalno nelogičnog pozivanja pojedinih u reprezentaciju, preko otvorenog ignorisanja fudbalera poput  Vladana Kovačevića  kao najboljeg golmana poljske lige i Nemanje Bilbije kao ubjedljivo najboljeg strijelca Premijer lige BiH, pa sve do neuspjeha u kvalifikacijama za SP 2022 pri čemu su Zmajevi osvojili najmanji broj bodova od svih dosadašnjih kvalifikacionih ciklusa. A ova lista bi se mogla i produžiti.

I zato se ni Faruk Hadžibegić ne treba brinuti. Ni on nije dočekan sa oduševljenjem od svih, ali je „prošao“ mnogo bolje nego Petev. A kada je onako dočekani Petev sa jednim ozbiljnijim uspjehom uspio steći toliko podrške, Hadžibegić može očekivati ukivanje u zvijezde – naravno ukoliko ostvari rezultat. Jer od ljubavi do mržnje, očigledno, ima tako malo. A i obrnuto.

Suština problema, svakako, nije ni u Petevu, ni u Hadžibegiću – korijen svega je u načinu i razlozima Savezovih izbora koje, očigledno, rijetko ko razumije.

I da – šta god ko mislio, rekao ili napisao – Faruk Hadžibegić zaslužuje podršku. Neka mu se sudi po rezultatima (sic!), ako se već njegovom prethodniku nije sudilo po njima ni kada je ostvario totalni neuspjeh u kvalifikacijama, a ni onda kada je ostvario uspjeh u Ligi nacija.