Alen Horvat odmara u Novalji od iscrpljujuće sezone u Saudijskoj Arabiji gdje je s drugoligašem Al Ainom izborio ostanak u ligi, iako je to bilo vrlo neizvjesno kada je preuzimao momčad. Budući da ne može bez nogometnih terena, svako jutro trči travnjakom Straška u društvu dugogodišnjeg prijatelja i kuma Lea Lerge. Jutarnji jogging prekidaju tek povremeni posjeti hrvatskog reprezentativca i prvotimca Liverpoola Dejana Lovrena, koji se na travnjak novaljskoga stadiona dođe istezati poslije partije tenisa, ali u prvom redu učestali telefonski pozivi s Bliskog istoka.
– Ostala je navika, Leo i ja odemo ujutro dok nije još jako sunce. Ne mogu bez terena, ha, ha, ha… – kaže Alen Horvat, koji je tijekom svoje bliskoistočne trenerske karijere vodio druge momčadi Al Nassra u Saudijskoj Arabiji i Al Wasla u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i prvu momčad saudijskoga drugoligaša Al Aina. Po svemu sudeći, ne vraća se u planine Al Bahaha.
– Ne bih želio zvučati bahato, ali željan sam novih izazova na višoj razini. Da se razumijemo, čelnici Al Aina bili su prezadovoljni mojim radom, finacijski uvjeti su također bili jako dobri, ali vrijeme je za novi iskorak u mojoj karijeri. Ljudi koji me vode u razgovorima sa mnom došli su do zaključka da moje ambicije moraju biti puno veće. Nisam ja u startu odustao, na kraju sezone sastavio sam popis igrača s kojima sam u idućoj sezoni pokušao s Al Ainom izboriti plasman u prvu ligu, ali nisu reagirali promptno. Bilo mi je lijepo u Al Ainu, ali želim više. I nije u pitanju novac, on ne igra nikakvu odluku. Meni je oduvijek bio cilj napredovati, novac mi nikad nije na prvom mjestu.
Ponude, prema Horvatom riječima, stižu svakodnevno, ali ona prava se tek čeka.
– Mogao bih se ja ponašati na način da se baš opustim i odmaram, da isključim mobitel, ali… Jednostavno nisam takav. Ne želim biti netko koga je briga, itekako me briga, od toga živim. Pozivi stižu svakih nekoliko minuta, dobivam ponude. Ne smijem otkrivati baš sve karte da se stvar ne izjalovi, ali reći ću samo da bih uskoro mogle stići dvije izborničke ponude, što je za mene izuzetno velika stvar. To je nešto što se ne događa svaki dan, oni koji bolje poznaju nogometne okolnosti u tim zemljama znaju o čemu pričam. Jako je teško probiti se na tom tržištu, ali netko je u mom slučaju očito prepoznao rad – rekao je između ostaloga Horvat.