Ultra defanzivna igra Chelseaja, presing Cityja po cijelom terenu, povreda Morate i ljepotica De Bruynea ukratko opisuju subotnji derbi na Stamford Bridgeu. Na jednu ovakvu utakmicu smo čekali više od godinu dana. Scenario u kojem aktuelni prvak biva ponižen i to pred svojim navijačima. City izgleda moćno, Pep je po svom ukusu stvorio stroj koji melje sve pred sobom i gordo maršira ka svom cilju. A cilj je dobro poznat. Titula prvaka.
Bila je to 2015. godina kada je Pep Guardiola, na pitanje novinara ko ima najveći potencijal od nadolazećih trenerskih zvijezda, kratko odgovorio: Thomas Tuchel i Antonio Conte. Sa Tuchelom je koplje ukrstio tri puta; jednom je slavio, dok je dva puta završilo neriješeno. Na svoj prvi okršaj sa Conteom morao je čekati sve do prošle sezone. Četrnaesto je kolo. Etihad je dočekao ekipu Chelseaja koja je uvezala sedam uzastopnih pobjeda ali su prolazili ispod radara jer su svi još uvijek City smatrali prvim favoritom za titulu. Nakon te utakmice sve se mijenja. Conte je protutnjao Etihadom, ekipa Cityja je dotučena a Pep je morao priznati taktički poraz. Plavci su izgledali kompaktno i konkretno te su sasvim zasluženo na kraju sezone prvi prošli kroz cilj. Na tom putu nisi pokazivali milost nikome, te su i pred svojim navijačima porazili Pepa Guardiolu i njegove trupe. Conte je tim povodom ispisao historiju. Postao je prvi trener koji je u jednoj sezoni porazio Guardiolu u oba ligaška meča. Što bi se reklo, rekordi su tu da se ruše. Stoga, sasvim je opravdano ako se neko pred subotnji meč zapitao da li je konačno vrijeme da se i Guardiolin negativni rekord protiv Chelseaja prekine? Naime, o čemu se radi. Guardiola je do subotnje utakmice 7 puta vodio svoje ekipe protiv Plavaca i nikada nije uspio slaviti; 4 puta je remizirao a 3 puta je izgubio. Za sve postoji prvi put.
Vlasnici Cityja su svjesni kakvog trenerskog maga imaju u rukama te su mu ovog ljeta ispunili sve transfer želje. Isto se ne može reći za upravu Chelseaja. Guardiola je većinom ulagao u odbranu, ali baš pred novi okršaj sa Conteom dolaze loše vijesti. Benjamin Mendy, koji za vrlo kratko vrijeme stiče status jednog od Guardiolinih ključnih igrača, mora na operaciju koljena zbog koje će se odsustvovati više od pola godine. Ali, tu nije bio kraj. Dan pred utakmicu dolazi vijest da je Aguero stradao u saobraćajnoj nesreći zbog čega ga na terenu neće biti dva mjeseca. No, Guardiola ne jadikuje. Bez obzira na koga raspolaže, njegova vizija je jasna. Nadapački fudbal uz presing i potpunu kontrolu lopte. Conte ni ovoga puta nije igrao ništa drugačije nego je inače igrao protiv Cityja. Čvrsta odbranu, uz čekanje prave šanse iz protivničke greške. No ovoga puta je nije dočekao. Čini se kako je Pep naučio greške iz prošle sezone. Jednostavno, City sada ne ostavlja toliko prostora po gubitku lopte kao što je to bio slučaj u prošloj sezoni. City je imao i boljih utakmica sa boljim šansama i protiv vrhunskih protivnika uključujući i Chelsea, boljih individualnih partija koje su iz ovog ili onog razloga gubili. U ovom meču se Građani nisu nastvarali šansi ali su u potpunosti kontrolisali utakmicu i igrali fudbal onako kako ga Pep Guardiola zamišlja u svojoj glavi. Protivniku nisu dopuštali ni promil šanse, svaki njihov pokušaj kontranapada su ubijali još u samom začetku presingom čiji intenzitet nije opadao čitavim tokom utakmice.
Prelomna tačka utakmice je povreda Morate. Njegovim izlaskom Chelsea je praktički nestao sa terena. Ulaskom Williana vidjelo se da Chelsea ne može do gola. U razloge neubacivanja Batshuayija nećemo ulaziti ali ne možemo a da se ne osvrnemo da bi čak i Pedro bio logičniji izbor od Williana. Igrač koji je svoju karijeru izgradio na utrčavanjima iz drugog plana, igrač koji može da odigra lažnu devetku sigurno bi u kontranapadima ponudio više od Brazilca, koji je potpuno izgubljeno izgledao na terenu. Još jedna stvar u ovom meču je isplivala na površinu. Da budemo precizniji, u svakom meču protiv iole ozbiljnijeg protivnika ta stvar ispliva na površinu. Cesc Fabregas ne može igrati ovakve mečeve. Fabregas je igrač starog kova, sa izuzetnom sposobnošću da podvali zadnji pas ali ekipa itekako gubi zbog njegovog zapostavljanja defanzivnih zadataka. Zbog fizičkih nedostataka se na ovom nivou gube utakmice, baš kao i u subotu kada nije ispratio De Bruynea i Chelsea je primio gol. Belgijanac je pokazao Fabregasu kako moderni veznjak igra. Kada primiš gol, kasno je hvatati zalet u 70. minuti. Chelsea i kad je pokušavao nešto da napravi vidjelo se da ne mogu i ne umiju.
Conte je u samo 4 dana prošao put od sjaja do očaja. Od taktičnog nadigravanja Chola Simeonea i njegovih ratnika na novootvorenom stadiona do potpunog kraha protiv Guardiole. I dalje ostaje pitanje zašto je ova utakmica odigrana u subotu, jer je Chelsea u srijedu navečer igrao svoju utakmicu Lige Prvaka u Madridu, ali o tome neka diskutuju neki drugi i za to odgovorni ljudi. Jedna izgubljena utakmica nije bauk, ali je bauk pristup Chelseaja u ovoj utakmici. Da šampion igra na bod pred svojim navijačima. To je nedopustivo. Što se Cityja tiče, ovo su šampionske utakmice. Građani su do sada pokazali najviše. Rasuli su Liverpool i nadigrali aktuelnog šampiona u njihovom dvorištu. United još nije imao nijedan ozbiljan meč da pokaže svoj pravi kvalitet. Tek poslije reprezentativne pauze im slijedi prvi pravi ispit i to protiv ljutog rivala, Liverpoola. Veliko je pitanje da li United bez Pogbe može ispratiti ovaj ritam Cityja. Znamo da derbiji ne moraju biti odlučujući ali se tu vidi koliko je ekipa zapravo jaka. A City je definitivno jak. I spremni su za najveće domete ove sezone.
(Rijad Abaz/Sportske.ba)