Tuzla City je primjer kako trebaju raditi bh.premijerligaši. Onako kako su to radili nekadašnji jugoslovenski prvoligaši Sloboda, Željo, Velež, Čelik, Sarajevo… Imali su prepoznatljive omladinske škole, ali su znali za svakog talenta u selu, u osnovnoj školi… Pojačanja cu ciljano dovodili i pravili rezultate, ali i reprezentativce, pa i vrhunske igrače, poput Sušica, Tucea, Kajataza, Kodre, Hukića, Šećerbegovića, Smajlovića, Pašića, Vukičevića, Bolića, Hibića, Šabića, braće Lučića, Matejića, Gudelja itd…
Azmir Husić s Tuzla Cityjem pravi dobru priču. Akcenat je na saradnji s klubovima s Tuzlanskog kantona. Saradnja je dvosmjerna, dugoročna najbolja investicija za sve klubove s TK, pa i za bh.nogomet.
Prije rata je tuzlanski bazen bio nogometni majdan. Igračima su hranili najbolje jugoslovenske klubove.
I nakon rata klubovi s tuzlanskog kantona igrali su zapaženu ulogu u BiH. U tadašnjem elitnom rangu igrali su pored Slobode, još Zmaj, Gradina, Radnički, Drina, Budućnost. Pola lige. Igrača iz ovih klubova bilo je u svim državnim selekcijama.
I onda je nastalo zatišje. Niko više nije mislio na domaće talente. Pojedinci iz klubova su se okrenuli, najunosnijem, a najmanje isplativoj praksi dovođenju “sezonskih pojačanja”. Ustvari, bili su to igrači za jedno godišnje doba, koji su praznili, ionako prazne klupske kase, zatvarali vrata talentima, a onda sudskim tužbama utjerivali i naplaćivali dug. Manje više tako su radili i ostali bh.prvoligaši.
Husić u svojoj viziji ima druge planove. Suradnjom s klubovima iz kantona šalje jasnu i glasnu poruku svim klubovima da je najbolja investicija forsiranje mladih igrača. Od kojih će, danas sutra koristi imati i reprezentacija BiH. Najveća dobit je za klubove u nižim rangovima, koji muku muče da zatvore finansijsku konstrukciju. Inače Druga liga Sjever bila je, po godinama jedna od “najstarijih” liga. Igrali su “starci” dok su juniori nakon završenog staža ostavljali nogomet, okrenuli se studiranju ili drugim poslovima. Danas je Tuzla City s jasnom vizijom, kao član eltinog ranga lansirna rampa za svakog mladog igrača.
Tuzla je jedan od rijetkih premijerligaša, koja bez i obaveznog propisa, da u zapisniku mora imati tri igrača ispod 21 godine, forsira mlađe.
Krilni napadač Ajdin Nukić danas je najveći potencijal u BiH. I nije jedini. Husić je ljetos doveo Belmina Mešinovića, potencijalnog omladinskog reprezentativca. Belmin će tek u decembru napuniti osamnaest godina. I on je krilni igrač, sjajne tehnike, izuzetne brzine. Premda ima pravo nastupa za juniore, trener Milenko Bošnjaković ga je priključio prvom timu. U nadolazećim utakmicama nogometna javnost imat će priliku upoznati raskošni potencijal Mešinovića. Zanimljivo da je ovaj super talentirani mladić bio na radaru Dinamu i Hajduka. Bio je nekoliko dana njihov gost na Maksimiru i Poljudu, ali je Husić bio najbrži i najkonkretniji. Mešinović je potpisao trogodišnji ugovor s Tuzla Cityjem. Oduševljen je uslovima, atmosferom među igračima, a posebno je impresioniran vizijom koju ima predsjednik Husić.
Definitivno bh.nogometu trebaju vizionari, realizirani biznismeni, koji ne žive od nogometa, već investiraju u sport, u mlade, prave infrastrukturu. Vrijeme je da takvi budu na odgovarajućim pozicijama u NSBiH.
Ko je Belmin Mešinović?
Dolazi iz mjesta Podgajevi nadomak Živinica. Omladinske kategorije prošao u školi fudbala “OFK EUROGOL ŽIVINICE” gdje su brigu o njegovoj karijeri preuzeli licencirani UEFA treneri Admir Kanjić i Adel Lješnica. Ova dva trenera su od prvih Belminovih koraka prepoznali Belminov talenat te uz dugogodišnji rad brusili ovog mladog dijamanta, uz potpunu podršku Belminovih roditelja i porodice. Nakon sve boljih partija za predpionire i pionire, gdje je redovno bio i najbolji strijelac, došlo je vrijeme za korak dalje. Godinu dana je igrao za kadete FK Budućnost Banovići, te sa 16 godina zaigrao za seniore NK Slavena Živinice, što klub iz Živinica ne pamti još od Mirsada Bešlije.
Nakon jedne odigrane sezone u Prvoj ligi Federacije, gdje je bio standardni prvotimac, istaknut asistent i strijelac, privlači pažnju na sebe raznih klubova. Bio je u Dinamu i Hajduku, interesovali su se i premijerligaši, ali je na kraju zajedno sa roditeljima donio odluku da ide u Tuzla City.
(E.R./Sportske.ba)