Prije tačno 50 godina u Minhenu, 1974. godine igrano je Svjetsko prvenstvo na kojem je Jugoslavija izborila nokaut fazu, ali nije uspjela proći dalje. Vrijedi istaći da je tada na Mundijalu bilo svega 16 reprezentacija i može se reći da je to jedan od boljih plasmana Plavih.
U jugoslovenskoj reprezentaciji na klupi su sjedili Vujadin Boško, Milan Ribar i Tomislav Ivić. U tadašnjoj reprezentaciji iz Bosne i Hercegovine su girali, Katalinski, Hadžiabdić, Mešković, Bajević, Marić i Vladić.
Franjo Vladić je često bio nepravedno zapostavljan jer su u to vrijeme igrači tkzv. četvorke bili na većoj sceni i bili su češće igrali kod selektora. ‘Desetke’ izvan Beograda, Zagreba i Splita bile zapostavljene.
Vladić je bio jedan od najboljih veznjaka na jugoslovenkoj sceni, a to najbolje poznaju napadači koji su profitirali od njegovih lopti. Jedan od njih je i Dušan Bajević koji je dugo vremena igrao sa Vladićem.
Princ sa Neretve je ostao zatečen sa jutrošnjom vijesti o smrti Vladića. Bajević se trenutno nalazi u Grčkoj, a evo kako je govorio o Vladiću nakon vijesti o njegovoj smrti.
– Bio je najbolji veznjak. On je bio veliki čovjek koji je proveo dobar život skupa sa svima nama. Čovjek je napravio velike stvari, oženio se, imao dvoje djece. Bio je uvijek uz svoj Velež i dao koliko je mogao, rekao je Bajević i dodao:
– Ne bi išao u to, ali to se zna. Velika nepravda je bila što on nije igrao. Ne mogu sada komentarisati šta su drugi radili i kako su radili. Ja sam došao u Velež dvije godine ranije i taj čuveni BMV je tada nastao. Bio je izuzetan dečko i šaljivdžija. Bio je sigurno najveći Bosanac.
Ističe da sjećanje na njega neće izblijediti u njegovim očima.
– Imao je specifičan hobi – štiglić. To je posebna vrsta ptice koja se uzgaja i znam da je to oduvijek volio i time se bavio. Uvijek bi se javio kada dođem u Mostar i uvijek smo se tu družili. Imali smo svoja mjesta u Mostaru i Blagaju, imali smo dosta različitih tema, da se sjetimo dana koji su prošli. Duhovit je bio, pa se moglo sa njim puno i nasmijati, rekao je Bajević.
Za kraj osvrnuo se Bajević na njihovu saradnju na terenu i istakao da to nije bilo teško jer je upravo Vladić bio fantastičan igrač.
– Bio je odličan igrač, nije mogao da igra, a da ne trči. On je uvijek najviše trčao i bio je veliki majstor. Moderni veznjak koji je kasnije tek postao popularna ‘osmica’. Znao je što ja volim najviše i takve lopte je upravo meni ostavljao, završio je Bajević.
