Legendarni Sergej Barbarez bio je gost Podcasta portalv Bljesak.info…
Za godine provedene u Bundesligi prošao je sve. Od nižih liga s Hannoverom i Union Berlinom, Hansom koja je predstavljala jaku školu istočno-njemačkog nogometa, do lige prvaka i eurokupova s Borussiom Dortmund, HSV-om i Bayerom iz Leverkusena. S Neuvilleom je igrao u Hansi, u Dortmund je došao kad su tamo bili Klos, Lehmann, Reiter, Kohler, Andy Möller, Chapuisat, Julio Cesar, Ricken. U HSV-u je postao legenda, u Bayer je stigao na nagovor legendarnog Rudija Völlera. Svoj san da potpiše prvi profesionalni ugovor s Veležom je ispunio početkom devedesetih, ali zvanične utakmice nije odigrao.
“Čisti adrenalin, strast, rad, upornost. Dodaju ti gluposti, svakav epitet, ali važi samo traka na kojoj piše kapiten” kaže pjesma posvećena upravo Sergeju Barbarezu.
Za reprezentaciju je debitirao svibnja 1998. godine protiv Argentine. Došao je ozlijeđen i zaigrao. Uskoro će postati kapiten, predvodnik generacije koja se vjerojatno neće više nikada ponoviti. Bez obzira na to što ista nikada nije zaigrala na velikom takmičenju. Baka Slišković na klupi, na terenu Barbarez, Salihamidžić, Bolić, Baljić, Papac, Misimović, Konjić, Bajramović, Spahić…
Posljednju utakmicu je odigrao protiv Moldavije studenog 2006. godine. Nije previše objašnjavao, govorio. Samo se spakovao i to je bilo to.
“Za svakog igrača je čas igrati za reprezentaciju, ali tih godina je takva bila situacija, mi smo sve sami radili, snalazili se, da ne kažem da je bio vašar, ali smo opet uživali igrati za tu reprezentaciju. I onda čovjek dođe u situaciju, ja sam imao nekih 35-36 godina, kada ono odluči reći dosta je bilo, jednostavno se neke stvari nakupe. Ja jesam bio u godinama, ali je situacija u savezu dijelom utjecala na moju odluku, jer stvari nisu bile posložene kao što bi trebale biti. I onda se jednostavno pokupite. A mi jesmo reprezentacija u kojoj je strašno puno igrača završilo prije vremena svoje reprezentativne karijere i to potvrđuje činjenica da nešto nije u redu s tim savezom”, reći će danas Sergej.
Kasnije je imao veliku želju, kandidirao se za selektora , nudio ideje, programe, razgovarao s članovima saveza, priliku nije dobio i danas je za njega to čini se završena priča. “Kada bi čovjek znao kako će se neke stvari završiti onda ne bi ulazio u tu priču. Međutim, ja sam imao želju, volju, biti dio toga, potpuno je nevažno u kojoj ulozi, ono četvrti pomoćni, jer mislim da mogu pomoći. Bio sam pun tog nekog entuzijazma, čak mislim da sam ljude u savezu uspio malo pobrkati tako da kažem u njihovim razmišljanjima. Mislim da sam u oba slučaja i prvi i drugi put imao sjajnu ekipu koju sam planirao okupiti, ljude koji su vani, koji imaju iskustva, koji su pristali raditi sa mnom. Imali smo viziju, projekt, želju na napunimo stadion, ali eto. Nismo dobili priliku. Danas je to već završena priča” ističe Sergej.
(Bljesak.info)