Rudar je desetljećima unazad u svojoj bogatoj tradiciji imao vrsne igrače. U šezdesetim, sedamdesetim, osamdesetim.., bilo je igrača reprezentativnog kalibra. Kemo Hafizović, Gafurović, Marković.., neki su od asova iz prošlog stoljeća.
I u novijoj prošlosti bilo je znalaca. Neki su igrali za državne selekcije BiH. Ševal Zahirović, Ramiz Husić, Džemal Pačariz, Enes Bistrivoda, Kenan Hasagić..,ostavili su dubok trag na bh.sceni. Ipak, jedan je Mehmed Buza! Čuveni majstor. Još dugo takav se napadač neće pojaviti.
Danas “majstorov” sin Mirnes Buza, u timu ima majstora. Belmin Kobilica, kakanjsko dijete, ustvari je velemajstor! Povreda i ljubav prema klubu i rodnom gradu, učinili su da Belmin, sad je izvjesno, karijeru okonča u Rudaru.
Njegov je fudbal iz nekih drugih vremena. Kada se dolazilo na utakmice, navijalo za svoj klub, a uživalo u majstorijama suparničkih igrača.
Dok svi trče i biju se za loptu, Kobilica igra fudbal. I vraća nas u vrijeme kada smo uživali gledajući majstorije Safeta Sušića, Franje Vladića, Blaža Sliškovića, Semira Tucea, Dževada Šećerbegovića, Mustafe Hukića, Fuada Mulahasanovića, Predraga Pašića, Mehmeda Baždarevića, Harisa Škore…
Takvi majstori nikad se više pojaviti neće. Prefinjena tehnika, lucidni potezi, lahkoća driblinga, pasovi Belmina Kobilice podsjećaju nas na fudbal iz nekih sretnijih vremena.
Belmin je finansijski vjerovatno na gubitku što nije nastavio u Evropi, ali je bh.nogomet profitirao, bez obzira što igra u Prvoj ligi Federacije, zato što može uživati u fudbalu Rudarovog kapetana. Kojeg je na neki način isforsirao “stari trenerski vuk” Kemal Hafizović.
Plasman Rudara u elitni rang bila bi najbolja nagrada Belminu Kobiliću za vjernost najdražem klubu.
(Er. Kulenović/Sportske.ba)
