Piše: Tarik Šatara
Situacija u bosanskohercegovačkoj košarci je daleko od dobre. Problema je toliko da bi pogrešno bilo reći da je „sve“ krenulo od prošlogodišnjeg Final foura domaćeg prvenstva i nedolaska tri ekipe (KK Borac, KK Igokea i OKK Spars) na isti, ali taj događaj jeste trenutno glavna kočnica bh. košarkaškog takmičenja.
Kako je objašnjeno na press-konferenciji Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine, komesar takmičenja Nadir Koredžija odlučio je izbaciti Borac, Igokeu i Sparse u niži rang, a prvakom je proglašen HKK Široki. “Odluka komesara ide na Takmičarsku komisiju, a ona je odlučila da pobije odluku komesara. Ali, Upravni odbor je nije potvrdio“, objašnjavao je na spomenutom pressu Aid Berbić, član UO KS BiH i predsjednik OKK Sloboda.
U međuvremenu se dešavalo sve i svašta. Primjerice, početak cijele lige se nazivao upitnim, spominjao se bojkot klubova iz KSRS, predsjednik jednog kluba je generalnog sekretara Saveza nazvao „nenormalnim ili neograničeno bezobraznim“, na famoznoj press-konferenciji u utorak (govorili Teletović, Berbić, Spasojević, Čolan…) bilo je svega… svaka ta vijest bi, pojedinačno, mogla izazvati „bum“ i svaki naredni potez krovne kuće bh. košarke staviti pod lupu. Svaka ta vijest bi mogla privući ogromnu pažnju javnosti, ali praktički nijedna nije.
Publika u BiH je nekad voljela i pratila bh. košarku. Dvorane su bile pune, a samim time sve gore navedene vijesti ne bi mogle proći neopaženo. Da li je domaća publika prestala voljeti košarku? Ma, nije. Ali jeste postala ravnodušna prema onom što se dešava u bh. košarci. A to je ono najopasnije!
„Kada nastupi ravnodušnost, nema nazad, nema pokajanja. Suprotno od ljubavi nije mržnja, već ravnodušnost“, citat je velikog književnika Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Upravo nešto takvo se, izgleda, desilo kada je u pitanju magična igra pod obručima u našoj zemlji. U duhu toga, svi primjeri navedeni koji pasus iznad nisu izazivali ni pažnju, ni bijes, ni podršku, već jednostavno – ravnodušnost. A kada ravnodušnost nastupi, puno je lakše provući bilo šta. Kada ravnodušnost nastupi – samo za primjer – predsjednik KS BiH (odnedavno Boris Spasojević, da ne bude zabune) može, bez saglasnosti drugih članova UO, poslati ovjerenu listu košarkaša Igokee za nastup u FIBA Ligi prvaka (bila ta odluka ispravna ili ne). Kada ravnodušnost nastupi, domaće prvenstvo puno lakše može postati beznačajno i/ili besmisleno. Nije li već postalo? Hajde da kažemo da nije…
Odličan primjer, kako ljubavi tako i ravnodušnosti ovdašnje publike, jeste KK Bosna. Skenderija je nekad bila grotlo, najboljim protivničkim igračima su se posvećivale „pjesmice“, s pažnjom se pratilo sve…
Danas, čak i mala dvorana Skenderije zjapi prazna (bila korona ili ne), a saopštenje njihovog gradskog rivala Sparsa, koje navodi da nekadašnji prvak Evrope ne postoji, ne izazove reakciju nikoga i ničega. I to ne zato što ljudi stvarno smatraju da je sadašnja Bosna tobože Royal, već zato što ih, prosto, ne interesuje.
Kako i zašto je do te ravnodušnosti došlo, pitanje je kojem bi se mogao posvetiti čitav novi tekst. Uzroci su mnogobrojni i rastežu se od pada toliko spominjane Bosne pa do problema u regionalnoj košarci koji su doveli do toga da čak ni titula šampiona BiH ne znači mjesto u prvoj ABA ligi.
Bilo kako bilo, ostaje da se vidi kako će se cijela saga riješiti. Šuška se o mnogo čemu, ali šta god se desilo, izgleda da pretjerane reakcije neće biti – bilo pozitivne, bilo negativne.