Bh. reprezentativac otvorio dušu: “Budimo realni, sramotimo se, u klubu me pitaju…”
Još jedna reprezentativna rukometna akcija Bosne i Hercegovine je prošla s uobičajenim dojmovima – na terenu s jako borbenom selekcijom koja je još jednom napravila dobar rezultat i s druge strane problemima s kojima se taj tim suočava kao još jedna žrtva onoga što organizuje RS BiH, piše Dnevni list.
Tako to osjećaju i sami igrači koji su ipak opet pokazali visok nivo sportske motivacije i želje da se konačno domognu Evropskog prvenstva. Zato je pala Bjelorusija (30:29) u gostima, dok je Češka Republika slavila u Mejdanu (25:20). Međutim dva boda su bila cilj.
– Uradili smo što se očekivalo od nas. Budimo realni, mislim da je Češka trenutno puno bolja reprezentacija od nas. S boljim igračkim kadrom i organizacijski. Mi smo iznenadili u Bjelorusiji i imamo realne šanse da se plasiramo na Evropsko prvenstvo, osvrt je Benjamina Burića koji se vratio u Flensburg i ponovno oduševljava igrama za aktuelnog njemačkog prvaka.
– Moramo pobijediti Finsku dva puta, a ako to ne možemo, onda zašto i da igramo EP?, kazao je Burić u razgovoru za Dnevni list.
Naš napad je i prije znao zakazati bezidejnošću, ali protiv Čeha ni obrana nije baš bila na nivou.
– Primili smo previše zicera i prolaza jedan na jedan. Mi smo primili jedan ili dva gola s 9 metara. Taj šuter Stanislav Kašparek nam nije zabio nijedan gol s 9 metara, a po tome je poznat. Ostavljali smo im puno prostora na crti i to su sve iskoristili.
S dva boda su ipak širom otvorena vrata Eura.
– Na proljeće nam se vraća i Vladimir Vranješ, možda i Alen Ovčina. Bitno je da budemo kompletni protiv Finske jer se događalo da se okliznemo protiv takvih reprezentacija, kao prošli put protiv Estonije.
Sama akcija je ispala rezultatski relativno uspješna, ali poslije meča u Tuzli je Benjamin zatražio pomoć za A tim, a što govori u kakvom stanju je reprezentacija.
– Meni izgleda kao da je sve gore i gore. Nemaš što pozitivno da izdvojiš, jedino da smo odigrali te utakmice i dobili Bjelorusiju. Vidim da se pisalo da smo putovali autobusom 16 sati, to nije istina. Išli smo 20 sati u Bjelorusiju, a nazad 13 – 14 sati, to stoji, ali smo putovali busom i avionom. Ipak dovoljno da se skupi svega, najviše umora.
Na dug put su se poklopili i sasvim neuobičajeni termini za odigravanje utakmica: četvrtak, pa subota!
– Ne znam ko je to napravio, ne želim govoriti o tome, ali vidim da prebacuju jedni na druge.
U posljednje vrijeme bivši i sadašnji čelnici Saveza prepiskama prebacuju odgovornost jedni na druge, tipa ko (ni)je platio telefon, a ko internet.
– U biti oni ne rade nikakav posao, to su samo prepucavanja, samo neke izjave za javnost i demantiji. To je ogledalo stanja i politike u BiH, koji se onda prenose na sport. Prije smo bar opremu imali. Čuo sam dosta ljudi otkad sam u A timu da govore na tu temu, obećavaju i na kraju ništa ne bude. Igrači najviše ispaštaju, govori razočarani golman Flensburga i dodaje:
– Prije deset godina, dok sam još bio u Maglaju kao tadašnjem drugoligašu, sam imao opremu za treniranje, opremu za putovanja i jednake dresove. To u reprezentaciji nemamo. Nemam onda što više govoriti. To je stvarno cirkus živi.
Benjamin se iz tih uvjeta vraća u klub svjetske klase…
– Nije stvar hoće li se meni neko smijati, ali pogledaš društvene mreže i vidiš kako se ljudi ismijavaju na račun kombinacije: Hummel dole, Diadora gore, patike Adidas, pa onda niko nema iste čarape… Tako je došlo do toga da nam je bjeloruski savez dao te šorceve. Sramotimo se, budimo realni. Ja i svi ostali igrači se moramo vratiti u klubove i onda me neko pita: “Šta je ono, nemaš trenerku da nosiš”? To je velika sramota.
Ono što drži ekipu je svakako jak sportski motiv, želja da se plasiraju na Euro.
– To je jedino ostalo, dok na ovaj način ne ugase i to. Mi smo jedna apstraktna država, imamo odjela za utakmicu, a nemamo šorceve. Idemo iz krajnosti u krajnost. Ja to ne mogu objasniti ljudima u klubu. Kad sam se vratio u klub i trener me pitao za opremu, ljudi se smiju, a ja nemam način da im objasnim. Na taj način me reprezentacija odvaja od sebe. Više bih volio da mi kažeš da smo igrali loše i da pričamo o tome.
Prosječan gledatelj vidi ekipu koja istrči na teren i ono što pokaže na njemu. Za njenu mentalnu pripremu ovakvi frustrirajući problemi ipak imaju utjecaja.
– To se mnogo odražava… kad nemaš normalan hotel, toplu dvoranu, opremu… to su sitnice koje moraš imati. Sve to sam imao u Maglaju u drugoj bh. ligi. Osim pozitivne energije koja krasi ekipu i dobrog raspoloženja među nama, sve ostalo je stvarno loše, rekao je Benjamin Burić.
Trenutno je na rukometnom vrhu Europe, ali ne zaboravlja klubove u kojima je startao, matični Maglaj, i Izviđač u kojem se isprofilirao u reprezentativca.
– Pratim ih dosta, mnogo sam ja vezan i za Maglaj i za Izviđač. Stariji brat Kenan mi radi volonterski u RK Maglaj, tu je i moj najbolji prijatelj Kenan Bašić, dobro su krenuli u sezonu. To je mali grad koji živi za rukomet. Izviđač igra SEHA ligu s mladim igračima, tu ima puno talenta i dobrih igrača, tako da će Izviđač sigurno opet biti kako treba.