U njegovoj je “trofejnoj” sobi desetine zahvalnica, plaketa, specijalnih prizanja za najuspješnijeg trenera, za najboljeg selektora, za naj, naj, naj…
Tri puta je odveo bh. reprezentaciju na Evropsko prvenstvo, a onda se njegov život odvijao u bolničkoj sobi, na internom odjeljenju tuzlanske bolnice na Gradini.
Pogađate, riječ je o Sakibu Malkočeviću, najuspješnijem selektoru, kada su mlađe reprezentacije, u regionu. Koji je i najbolji poslijeratni trener Slobode.
– Dobro sam sada, iako mi je do prije koji dan život visio o koncu”- priznaje popularni “Sok”.
U samo nepunu godinu dana imao je čak četiri operacije. Trebale su biti rutinske, a ko zna kako bi sve završilo da skalpel u ruke nisu uzeli dr. Zijo Rifatbegović i Amer Odobašić.
“Hvala doktorima Rifatbegoviću i Odobašiću i drugom medicinskom osoblju, koji su uložili veliki napor”…
Praktički Malkočević je bio “otpisan”. Danima nije jeo, organizam je bio sve slabiji… U “sudijskom” vremenu dr. Rifatbegović je s kolegom Odobašićem spasio bh.selektora i potvrdio zašto pomenuti doktorski tandem uživaju veliku reputaciju, što daje posebnu težinu “Gradini”.
Javnost, Sakibovi prijatelji, kolege, saradnici, igrači, navijači, “dijaspora”, svakim je danom čekala nove, optimističnije vijesti. Nažalost, bilo je i trenera “kolega”, koji su lobirali za upražnjenu selektorsku poziciju.
“Istina, bilo je i takvih, ali za nas je Sakib Malkočević zvanično selektor! O njegovoj ostavci niko nije raspravljao, niti će. Najvažnije u ovom trenutku je da se Sakib oporavi i vrati poslu”, kazao nam je Elmir Pilav, direktor za takmičenje i reprezentacija NSBiH.
I sam selektor ima samo riječi hvale za Savez.
– Ne mogu griješiti dušu, Savez je bio maksimalno korektan. Posjećivali su me, zvali u bolnicu,.dolazili kući, nudili liječenje gdje god treba. Ja sam im na tome jako zahvalan… I predsjednik Begić i sekretar Džemidžić i Pilav, kao i ranije Baković. Svi su bili korektni…
Zvali su mnogi, nudili podršku i pomoć.
“Moram zahvaliti svim ljudima, prijateljima, kolegama, navijačima, predstavnicima svih klubova, od kantona do premijer lige. Neka mi niko ne zamjeri što ću zahvaliti Miletu Kovačeviću, Rodoljubu Petkoviću, Borisu Stanišiću, Denijalu Piriću… Teško mi je riječima opisati brigu koju su iskazivali. Meni to puno znači!
Porodica je najviše podnijela “teret”. Kćerke i supruga Biljana nisu imale sna.
– Supruga je radila i svakodnevno bila uz mene. Ona mi je davala posebnu snagu…
Kako je bilo, sadašnje stanje je ohabrujuće. Selektor nam je otkrio kako će ići tok oporavka.
“Za sada sam dobro. Prošetam tu do stadiona, radim po liječničkim uputama. Trebam uskoro na pregled u Banjaluku, a nakon toga ću imati jasniju sliku. Najgore je prošlo. Želim zahvaliti svim medijima s kojim godinama uspješno sarađujem”, poručio je Sakib Malkočević iz svog tuzlanskog doma. Iza njega je najtežih pedesetak dana u životu.