Piše: Haris Jaganjac
Bolji je u svom poslu od onih koji ga bezrazložno sa naših bosanskohercegovackih prostora kritikuju, možda zbog Pjanića?!
Ronald Koeman, bivši vrhunski nogometaš/fudbaler, sadašnji selektor nizozemske reprezentacije.
Njegov pristup igri nudi vrijedne LEKCIJE koje su korisne, ne samo u bližem radnom okruženju (možda bi ih trebalo proučiti, barem onoliko koliko bi nam koristilo u Ligi nacija).
Upečatljiva karakteristika Koemana kao trenera je njegova jasna vizija o tome KAKO se igra i treba igrati i KOJE su strategije potrebne za igru?
( tamo gdje ima smisla i rezona )
Koeman je prepoznatljiv po svom direktnom i efikasnom stilu komunikacije. On je jasan u svojim uputstvima i osigurava da njegova poruka bude kratka i jasna pouka.
Koeman provodi dosta vremena unapređujući svoje igrače kroz situacionu igru, stvarajući usko povezan tim. Razumije važnost individualnih vještina i kako se one mogu spojiti u TEAMBUILDING na terenu.
Za TEAMBUILDING van terena koristi i sesije sa zabavnim tehnikama kao što je Disney metoda!
Ronald Koeman se zalaže za SISTEM 1:4:3:3, s tim da se u toku utakmice igrom mijenjaju FORMAcije unutar njega pa u pojedinim situacijama u igri se čini da je to igra iz sistema 1:3:5:2 sa svojim formacijama.
Trener je koji preferira imati što više loptu u POSJEDU u spomenutom 1:4:3:3 i on mu je uvijek kao polazna tačka. U okviru ove organizacije, tim je uvijek u izglednoj poziciji, bez obzira na to kako protivnik igra.
To mu je, kako kaže, idealan sistem jer mu omogućava da mu se igrači operativno aktiviraju iz već “popunjenih” prostornih pozicija (poziciona igra).
Kod Koemana nema priče o ‘prilagođavanju’, već uglavnom o prepoznavanju prednosti i slabosti protivnika (nema nekih bitnih promjena u tumačenju jedne ili više pozicija).
Bekovi se strogo ne uvlače linearno unazad, a karakteristično je da se centralni bekovski duo pozadi razdvaja, s tim da jedan vezni igrač ulazi u prostor između njih formirajući trojku u zadnjoj liniji.
U stručnom timu, Koeman koristi usluge i specijaliste za grupne procese zato što nema obrazovnu pozadinu kao primjerice Co Adriaanse ili Louis van Gaal, gdje je uvidio od ranije (PSV) veliku dodatnu vrijednost ….. u razgovorima sa igračima (npr. postavljanjem pitanja o taktici ili nekim drugim nogometnim/fudbalskim stvarima). Nekim drugim riječima, da jedni drugima pruže doprinos i da se stoga osjećaju još odgovorniji za izbore koje su donijeli kao tim.
Koemanov način na koji uključuje igrače u pripreme za meč jeste da igrači bolje i više komuniciraju jedni s drugima o predstojećoj utakmici. Problematizira, ne samo kao timski, već kao i društveni problem – pomanjkanje interakcije (utjecaj društvenih medija trebao bi pozitivno utjecati na međusobnu komunikaciju, ali se čini da je u nekim oblastima suprotno).
Međusobno usmjeravanje sve više postaje predmet pažnje na terenu tako da im Koeman naglašava da “lakše” prihvataju greške jedni drugih i stavlja im na znanje kao jednu od obaveza, a sve kako bi poboljšali međusobnu komunikaciju.
Igrači su uključeni u diskusije o utakmicama. Primjerice, jednom je dao instrukcije igračima prednje linije da analiziraju protivničke igrače zadnje linije; veznjaci da analiziraju protivničke vezne igrače, a bekovi su dobili instrukcije da kažu nešto o protivničkim igračima prednje linije.
Potom, igrač iz svake linije prezentira napravljenu analizu ostatku grupe.
Dodjeljivanjem ovakvih stvari igračima, IGRAČI su više primorani da verbalno komuniciraju jedni s drugima.
Na ovaj način čini igrače svjesnijim utakmice koja je pred njima i gdje su oni više “zabrinuti” za ono što će se dešavati i van njih samih.
Na ovaj način uvijek pokušava da ih zaokupira onim što slijedi. Štaviše, ako igrači analiziraju protivnika, može vidjeti da li se njihova analiza poklapa s analizom koju je već napravilo tehničko osoblje.
