Prošao je sarajevsku školu. Igračku i trenersku. Bio najbolji student svoje generacije u Centru za edukaciju. Govori tri jezika, bio je sportski direktor, asistent Dušku Bajeviću u reprezentaciji BiH, radio samostalno kao trener u Kini. Što ga čini kompletnim trenerom.

S takvim referencama i belgijskom putovnicom stigao je u Al Arabi, kultni kuvajtski klub. Koji je bio u, ne baš zavidnoj finansijskoj poziciji. Prije dolaska bh.stručnjaka ni sportski segment nije obećavao. Naprotiv. Sve je ukazivalo na “bankrot”.

I onda šok. Pozitivna šok terapija. Rusmir Cviko napravio je preokret. U tri kola Al Arabi je osvojio sedam bodova. S pobjedom u kuvajtskom kupu ostvaren je niz od četiri utakmice bez poraza.

Preko noći su porasle akcije Al Arabija. Klub je do prije mjesec dana kotirao kao ruska rublja.

Cviko uz sebe ima svestranog i najboljeg klupskog “igrača” Edina Prljaču. Koji u BiH nikad nije bio adekvatno vrednovan, iako se trenerski oblikovao i stasao radeći po Aziji. Osim Prljače u “stožeru” je Elvis Karić, jedan od najboljih trenera specijalista u BiH i šire. I sam nekad vrsni golman. Ne treba uopće dvojiti da će Cviko rezultatima još više otvoriti prostor za trenere iz BiH. Kao jedan od rijetkih, radeći u Kini, angažirao je nekoliko trenera iz BiH. Inače, Al Arabi je u dva navrata uspješno vodio bh.stručnjak Darko Nestorović. Koji je, također, ostavio zapažen trag u Kuvajtu, kao i Ante Miše, hrvatski trener, pa se Al Arabi tretira klubom zemalja “Otvorenog Balkana”.

Cvikina je, očito, sudbina da svoj trenerski kredibilitet dokazuje i potvrđuje na zahtjevnom svjetskom tržištu, dok nogometnom bh.scenom paradiraju treneri samoreklameri. Podobni, poslušni i pogodni za sva tri znaka!

(Sportske.ba)