Još jedan Eurobasket bliži se kraju. I ove godine kao i prije tri, Evropsko prvenstvo u košarci igra se u četiri zemlje, a isti slučaj bit će i 2029. godine kada će domaćinstvo podjeliti Estonija, Grčka, Španija i Slovenija. Očito je da FIBA zbog popularizacije košarke, posljednjih godina eksperimentiše sa prvenstvom u više zemalja.
Ipak, sve su veća negodovanja od strane igrača, trenera i brojnih reprezentacija, prije svega zbog rasporeda i malih pauza između utakmica, a i zbog činjenice da recimo nakon grupne faze možete doći u situaciju da putujete s kraja na kraj kontinenta i da vam je pri tome pauza između dvije utakmice svega dva dana. Uzmemo li u obzir da je naša reprezentacija ključnu utakmicu sa Gruzijom igrala u petak od 15h na Kipru, a već u nedjelju u jutarnjem terminu od 11h čekao nas je meč četvrtfinala sa Poljacima u dalekoj Rigi, onda je to dovoljan pokazatelj ludosti i razlog zbog čega je sve više onih koji ne žele ovakav sistem takmičenja.
Stoga je realno očekivati da će nakon idućeg Eurobasketa doći do određenih promjena kada je u pitanju domaćinstvo pa bi mogli ponovo očekivati da jedna ili dvije susjedne zemlje preuzmu organizaciju domaćinstva.
Kipar kao domaćin – sa dvoranom na brdu bez parkinga i pokušajem od fan zone
Zbog svega onog što smo vidjeli na Kipru, uvjereni samo da uz malo truda, naša zemlja bez problema može biti kandidat za organizaciju domaćinstva. Ne kritikujemo Kipar kao domaćina ali red je da izneseno nekoliko činjenica.
Dvorana u kojoj je nastupala naša reprezentacija jeste rekonstruisana i moderna, ali isto tako je činjenica da se ista nalazi prilično udaljena od grada Limasola pa vam je do dvorane iz centra grada potrebno oko pola sata vožnje automobilom, a sama dvorana smještena je na brdu iznad Limasola bez bilo kakvih sadržaja u blizini.
Do dvorane nema javnog prevoza, pa ako niste rentali automobil, bili ste osuđeni na skupe vožnje taxijem ili bi pak morali čekati besplatne autobuse koji su prevozili navijače iz centra grada, ali ako su autobusi puni, lako se može dogoditi da ostanete bez prevoza. Osim toga, posebno zanimljivo je da dvorana nema javnog parkinga, pa čak i ako ste se odlučili voziti iznajmljenim automobilom, jedini način za parkiranje bilo je na trotoarima u blizini dvorane čime bi ste opet riskirali kazne za nepropisno parkiranje.
Osim utakmica u udaljenoj dvorani, jedino po čemu bi ste mogli zaključiti da se u Limmasolu igra Evropsko prvenstvo, jeste „fan zona“ u centru grada. Fan zona sa improviziranim terenom za basket, jednim LED ekranom i malom montažnom tribinom i sve to bez nekog specijalnog sadržaja. Bit ćemo slobodni kazati da smo u BiH gledali bolje organizacije 3×3 turnira na otvorenom, nego što je bila fan zona za Eurobasket na Kipru.
Je li za osam godina sjajna šansa za Bosnu i Hercegovinu?
Zato iskreno vjerujemo da bi uz malo truda i volje, posebno u momentu košarkaške groznice, BiH mogla biti sjajan domaćin Eurobasketa.
Važna činjenica je da veliki dio troškova učešća snose reprezentacije koje se plasiraju pa zemlja domaćin osim organizacijskog dijela i nema baš previše finansijskih obaveza prema drugim reprezentacijama.
Eurobasket se najčešće igra u četiri dvorane, mada FIBA neće organizatoru praviti problem ukoliko bi to bilo u više njih, pogotovo uzmemo li u obzir činjenicu da se sve utakmice nokaut faze igraju samo u jednom gradu odnosno dvorani.
U ovom tekstu analizirat čemo naše mogućnosti i infrastrukturu.
Zbog posebnog uređenja naše zemlje, moralo bi se voditi računa o tome da Eurobasket bude zastupljen sa domaćinstvom širom zemlje pa krenimo redom, prije svega od dvorana.
Zenica već sada ispunjava sve uslove
Arena „Husejin Smajlović“ u Zenici jedna je od najmodernijih dvorana u našoj zemlji i sa kapactetom od 6200 sjedećih mjesta bez problema bi mogla ugostiti jednu od četiri grupe Eurobasketa. Moderna dvorana sa svim neophodnim sadržajima, povezanost Zenice autoputem sa glavnim gradom a uskoro i sjeverom zemlje i Evropskom unijom, dovoljan broj hotelskih kapaciteta ali i onih u 70 kilometara udaljenom Sarajevu, dodatna sportska dvorana Bilmišće u slučaju potrebe za treningom reprezentacija – dovoljan su razlog da Zenica može biti jedan od gradova domaćina.
Arena “Husejin Smajlović” u Zenici najmodernija je dvorana u našoj zemlji
Mostar konačno dobija savremenu dvoranu
Nakon godina iščekivanja i pauza u gradnji, Mostar će u narednim godinama dobiti novu modernu sportsku dvoranu. Kapacitet dvorane bit će oko 5000 sjedećih mjesta, slično kao dvorana u slovenskim Jesenicama u kojoj je naša reprezentacija igrala utakmice Eurobasketa 2013. godine.
Tu su i pomoćne dvorane za trening poput onih pod Bijelim Brijegom Potocima, Sjevernom logoru…Mostar ima odlične hotelske kapacitete, sjajnu turističku ponudu, željezničku vezu sa glavnim gradom a za osam godina, vjerovatno će biti povezan autoputem sa Sarajevom, Zenicom i Banja Lukom.
Već je povezan autoputem sa jugom Hrvatske, a krajem augusta i početkom septembra bi mnogi gosti na Makarskoj rivijeri za manje od sat vremena vožnje mogli uživati i u Eurobasketu dajući podršku svojim reprezentacijama.
Mostar će uskoro dobiti modernu sportsku dvoranu (FOTO: Jabuka.tv)
Banja Luka je već završila više od pola posla
Ne, ne govorimo o dvorani Borik – nego o nedavno sagrađenom teniskoj areni u Banja Luci.
Naime, tenis centar Banja Luka izgrađen za potrebe organizacije teniskog turnira „Srpska Open“ nakon što je isti okončan, skoro da nije u ozbiljnoj upotrebi nit ima ozbiljnijih sportskih dešavanja. Moderni centar u u koji je uloženo preko 50 miliona KM u narednim godinama mogao bi postati dvorana što je ideja o kojoj se u Banja Luci govori već duže vrijeme.
Tako bi arena koja sada stoji praktično neupotrebljiva mogla postati ozbiljan sportski centar od kojeg će Banja Luka itekako imati koristi. To naravno zahtjeva i određena dodatna ulaganja koja se čine sasvim logičnim i opravdanim jer je bolje stvoriti modernu i funkcionalnu dvoranu nego i dalje imati neupotrebljivu arenu u koju je skrcano 50 miliona KM.
Sadašnja tenis arena ima kapacitet od oko 6000 sjedećih mjesta, uređene VIP prostore, prostore za medije, a kada na sve to dodamo i mogućnost ugradnje modernih pokretnih (teleskop) tribina, kapacitet nove banjalučke dvorane mogao bi biti i veći za nekih 1500 mjesta.
Banja Luka ima brojne pomoćne dvorane, prije svega dvoranu Borik, zatim veliki broj hotelskih kapaciteta, a grad bi u narednih osam godina trebao biti povezan autoputem sa Sarajevom, ali i i sa međunarodnim koridorom VC odnosno Evropskom unijom, a uz sve to se gradi i trasa prema Beogradu pa je i saobraćajna komunikacija jedna od velikih prednosti Banja Luke kao potencijalnog domaćina.
Teniska arena u Banja Luci već je za potrebe košarkaškog turnira pretvarana u teren za košarku
Pitali smo umjetnu inteligenciju da nam stoga upravo na osnovu ove fotografije prikaže kako bi teniska arena u Banja Luci izgledala kao dvorana. Prilčno realno, zar ne? Pogledajte:
Obnovljeni Mejdan po uzoru na beogradski „Pionir“
Potencijalna organizacija Eurobasketa u BiH bez odigravanja istog u tuzlanskom „hramu košarke“ popularnom Mejdanu skoro se čini nezamislivom.
Tokom proteklih godina, Mejdan je prošao nekoliko faza rekonstrukcije, a u narednom periodu u planu je rekonstrukcija vanjske staklene fasade što će dodatno doprinijeti modernizaciji kultne dvorane.
Ipak, organizacija takmičenja kao što je Eurobasket u Mejdanu, zahtjevala bi dodatne radove na rekonstrukciji pa smo najbliže poređenje našli u beogradskoj dvorani Pionir koja je izgledom slična tuzlanskom Mejdanu koji sada ima kapacitet od oko 5000 sjedećih mjesta.
Dvorana Mejdan zrela je za potpunu obnovu – neka to bude državni interes
Potencijalnom zamjenom dotrajalih drvenih stolica sa ogradama iznad svakog reda za moderne dvoranske stolice uz zamjenu teleskop-pokretnih tribina, Mejdan bi vrlo vjerovatno i povećao svoj kapacitet čak i do 2000 sjedećih mjesta.
Naime, nakon 6200 mjesta, poslije slične rekonstrukcije, beogradski Pionir povećao je svoj kapacitet na više od 8000 mjesta.
Osim proširenja kapaciteta i zamjene stolica, obnova Mejdana zahtjevala bi još neke izmjene poput moderne klimatizacije, nove LED rasvjete, više prostora za medije, novim semaforom – ali vjerujemo da potencijalna ulaganja takve vrste za organizaciju takmičenja kao što je Eurobasket uopće ne bi bila problem – tim prije jer bi takav Mejdan ostao za korištenje i generacijama koje dolaze.
Stoga smo se malo zaigrali pa smo tražili pomoć umjetne inteligencije sa pitanjem kako bi mogao izgledati novi Mejdan uz crveno-crne boje krase dresove tuzlanske Slobode. Rezulat je zaista zapanjujujući.
Kako bi obnovljeni Mejdan mogao izgledati
Tuzla ima sasvim solidne i moderne hotelske kapacitete, ima pomoćne dvorane prije svega u vidu male dvorane u Mejdanu, zatim Univerzitetske dvorane čija je obnova također u planu, do obližnjih dvorana u Živinicama i Lukavcu.
Sistem modernih teleskop-pokretnih stolica
Istina, Tuzlanski kanton nema niti jedan kilometar autoputa, ali vjerujemo da bi se to u narednih osam godina moglo promjeniti. Još ako bi trasa autoputa prema Tuzli krenula kako je i planirana dionica sa odvajanjem sa koridora VC iz Žepča prema Ozrenu do Tuzle i dalje prema Brčkom i Beogradu, Tuzla bi bila povezana autoputem sa svim ostalim gradovima domaćinima, ali bi imala i spoj sa Evropskom unijom ali i Beogradom. Možda nerealno za očekivati da se sve izgradi sa osam godina, ali itekako realno barem za onaj spoj od Žepča do Tuzle.
Nova Skenderija ili obnova postojeće – ključno za potencijalnu organizaciju?
Ako bi se grupna faza igrala u gore navedena četiri grada, nokaut faza uvijek je rezervisana samo za jedan grad ili dvoranu, a to je najčešće najveća dvorana i ona u glavnim gradovima pa je sasvim logično da je to Sarajevo.
Za igranje knock-out faze, FIBA bi vjerovatno zahtjevala modernu dvoranu sa kapacitetom od minimalno 10 000 sjedećih mjesta.
Očekivati da to bude Zetra pomalo je nerealno. Već nekoliko godina raspravlja se o sudbini Skenderije. Ulaganje u rekonstruciju zahtjeva mnogo novca i opet se postavlja pitanje da li bi bilo finansijski isplativo. Izgradnja potpuno nove dvorane još je manje realna. Stoga, možda bi potencijalno Eurobasket bila sjajna prilika da u Sarajevu izroni nova, proširena i veća Skenderija.
Iako se mnogi emotivno vežu za objekat kao objekat i zidove kao zidove, treba imati na umu da je gore od svega samo ostaviti poluruševan objekat zbog emotivne vrijednosti ili još gore, rekonstruisati isti a da od njega ponovo nema neke koristi.
Skenderija obnovljena ili iznova izgrađena uvijek će biti Skenderija. Sarajevu ali i Bosni i Hercegovini definitivno je potrebna baš takva – moderna sportska dvorana! Ne samo sa dvoranom za košarku, nego kompleks sa novom ledenom dvoranom, zatvorenim teniskim terenima, prostorom za ostale sportske sadržaje koje na lokaciji na kakvoj Skenderija jeste itekako zahtjevaju i poslovne sadržaje.
Kompleks koji će biti finansijski apsolutno opravdan i samoodrživ, kompleks koji će sam od sebe donositi novac. Ne možemo zažmiriti i poreći da živimo u dobu kada se sve gleda kroz biznis i finansijsku dobit. A Skenderija kakva jeste ima sjajan kako sportski tako i finansijski potencijal.
Kultna Skenderija već godinama propada – je li vrijeme za obnovu ili izgradnju nove dvorane?
Vjerujemo da je izgradnja takvog kompleksa za Kanton Sarajevo i državu BiH ogroman zalogaj, ali isto tako vjerujemo da je mnogo ozbiljnih investitora koji bi vrlo rado učestvovali u jednom takvom projektu koji bi državi i narodu donio novu moderniju Skenderiju a potencijalnom investitoru itekako isplativu investiciju. Naravno, u ovom slučaju, osim sportskog kompleksa govorimo i o izgradnji tržnih centara, stambeno-poslovnih jedinica, odnosno kompleksu od kojeg bi svi imali ogromnu korist.
Na slici Spaladium Arena u Splitu sa kapacitetom od oko 10 000 – možemo li dobiti sličnu Skenderiju?
Nije da u proteklom periodu nije bilo sličnih ideja, čak i investitora koji su izrazili želju, ali za sada je sve ostalo samo slovo na papiru – dok Skenderija iz dana u dan sve više propada.
Možda bi upravo potencijalna organizacija Eurobasketa mogla biti inicijalna kapisla za pokretanje jednog takvog projekta.
Sarajevo za organizaciju Eurobasketa ima desetine modernih hotelskih kapaciteta, povezanost autoputem, redovne avio linije prema svim evropskim centrima, mnobrojne pomoćne dvorane za treninge reprezentacija, od Zetre, Grbavice, Mojmila, Ilidže i mnogih drugih.
Organizacija koja bi zasjenila sve druge!
Još jedna bitna činjenica je da svi potencijalni gradovi domaćini osim Zenice imaju i Međunarodne aerodrome, ali treba istaći i da je Zenica od Aerodroma Sarajevo udaljena na svega 40 minuta vožnje.
Nema sumnje da bi BiH bila sjajan organizator jednog takvog takmičenja. Fan zone na Trgu Krajine, tuzlanskom Trgu Slobode, na mostarskom Rondou, Kamberovića Polju, ispred Aria Centra, SCC-a, Vilsonovom šetališu – sa svega nekoliko minuta hoda do dvorana u kojima se odigravaju utakmice. Koncerti, programi i kvalitet sadržaja oko kojeg bi se kao domaćin sigurno svojski potrudili – vjerujemo da bi nadmašio sve dosadašnje organizacije Evropskih prvenstava u košarci.
I FIBA bi mogla prepoznati finansijski interes!
Da kojim slučajem osim Grčke, na Kipru nije nastupila reprezentacija BiH čiji su navijači u velikom broju stigli na ovogodišnji Eurobasket, organizacija u Limmasolu doživjela bi potpuni fijasko a na TV ekranima bi gledali skoro praznu dvoranu u duelima kada ne nastupa Grčka. Ovako, bh. navijači izvukli su stvar.
Za potencijalnu organizaciju u BiH, uvijek će se pitati stoga za interes FIBA-e, prije svega sa marketinške strane ali i za broj prodatih ulaznica.
Apsolutno nema sumnje da bi mnoge domaće ali i regionalne kompanije prepoznale svoj interes i željele biti dio jednog takvog događaja. Uporedimo to samo sa npr. organizacijom SFF-a i sve će vam biti jasno – svi žele biti dio onoga što je u trendu, a Eurobasket bio bi za BiH najveći sportski događaj nakon organizacije Olimpijskih igara 1984. godine.
Uz našu turističku ponudu, vjerujemo da bi Eurobasket u BiH mogao privući veliki broj navijača iz cijele Evrope.
Pa da se ne lažemo, čak bi i naše etničke razlike mogle biti od velikog značaja u tom slučaju. Zamislite recimo da reprezentacija Srbije grupnu fazu igra u Banja Luci, a košarkaši Hrvatske u Mostaru – uvijek bi imali pune dvorane. Ponavljamo, ne trebamo se lagati, sasvim je jasno da susjedne zemlje u navedenim gradovima imaju ogroman broj navijača, pa zašto ne i iskoristiti sve prednosti kojma u ovom slučaju raspolažemo.
Osim toga, činjenica da se u BiH itekako prati košarka garantovala bi sasvim solidnu popunjenost i na utakmicama drugih reprezentacija.
Kada je moguće podnijeti kandidaturu?
Ako bi sve strane u našem pomalo komplikovanim sistemu prepoznale interes, vjerujemo da bi se oko potencijalne kandidaturu vrlo lako dogovorili.
FIBA Europe raspisuje konkurs i poziva zemlje da podnesu kandidature dvije do tri godine prije turnira. Zatim se nakon evaluacije ponuda (sportska infrastruktura, finansijska podrška, hotelski kapaciteti, interes sponzora, itd.) donosi konačna odluka o domaćinu.
Za EuroBasket 2025, odluka o domaćinima (Latvija, Kipar, Finska i Poljska) donesena je 2021. godine. Za EuroBasket 2029, domaćinstvo je dodijeljeno ove godine.
To znači da će domaćin za EuroBasket 2033 najvjerovatnije biti poznat oko 2027–2029. godine.
I sa sportske strane BiH bi mogla imati veliki interes. Naime, naša košarkaška reprezetacija napreduje iz godine u godinu. Za osam godina u timu ćemo ako ih zdravlje posluži i dalje imati Musu i Kamenjaša vjerovatno kao predvodnike nove generacije.
Za one koiji ne znaju, BiH u omladinskim kategorijama ima mlade košarkaše koji već sada spadaju u top evropske talente poput Omerovića, Teletovića, Buljubašića, Bosnića, Manojlovića, Subašića…Riječ je o ogromnim potencijalima koji bi ako sve bude kako treba košarkaški mogli stasati u narednih pet do osam godina, pa bi domaćinstvo Eurobasketa u BiH mogla biti sjajna prilika i za historijski rezultat naše reprezentacije.
Možda je za mnoge sve ovo potpuno nerealno, ali završit ćemo ovaj tekst jednom rečenicom: Gdje ima volje, ima i načina…
Mirza Kusturica