Prežalili su nas nakon svih dešavanja u Tuzli i slučaja “Nuić”. Kao, gotovi su, rukomet je poginuo u Bosni Hercegovini.

Bilal Šuman nije tako mislio. Ni on, a ni njegovih 28 ratnika. Nekako je tu cifru precizirao na širem spisku. Koliko je značajna pobjeda u Minsku i van sportksih okvira? Ogromna je! Veličanstvena! Ponosna!

U tih sat vremena trčanja po parketu dvorane u Minsku stalo je sve što sportisti u ovoj zemlji imaju. Srce, želju, volju, snagu, upornost, talenat.. i eto, gdje će bolji miks za sjajan rezultat.

Zakoračili smo na EURO 2020. Prvi put u historiji. I tada ćemo biti ponosni. Kada se bude intonirala himna BiH. Sigurni smo da hoće.

Ivan, Muhamed, Nikola, Srđan, Tomislav, Marko, Benjamin… poslali su poruku iz daleke Bjelorusije. I u rasulu se može sve. Ako ima volje i želje. Ko neće tražit će izgovore.

U subotu nema izgovora. Mejdan pun, da padne Češka, a onda se zagrijavamo za januar 2020. Evropsko prvenstvo u rukometu. Tamo nam je i mjesto!

(Haris Zilić/Sportske.ba)