Kada bismo vam rekli da je igrao za Dinamo, Hajduk, a usput skupio i četiri nastupa za Hrvatsku, teško bi se odmah bilo sjetiti o kojoj je zagonetnoj ličnosti riječ. No, kada bismo u ovu jednačinu ubacili Varteks, vjerovatno bi mnogima kao jedan od prvih na pamet pao Danijel Hrman. Danas smo se odlučili prisjetiti ove HNL ikone, a usput vidjeti i čime se danas bavi, piše Germanijak.
U augustu je Hrman navršio 44 godine, a iako neki njegovi malo stariji kolege poput Veldina Karića i dalje tresu protivničke mreže, junak naše priče se od aktivnog igranja oprostio sada već davne 2007/08 sezone, samo s 32 godine na leđima.
– Cijeli sam potrgan. Otišlo je koljeno, Ahilova tetiva, iskočio mi je disk na leđima. Jednostavno više nisam mogao trenirati i igrati na visokoj razini, trebalo je misliti dugoročno i sačuvati zdravlje, javio se Hrman Germanijaku te jasno obrazložio glavne motive za rani prestanak bavljenja fudbalom.
Bilo je to u dresu ugašenog Varteksa, a u spomenutoj je sezoni samo jedan nastup upisao. Klub je to koji je obilježio Hrmanovu karijeru, koja je pravi zamah uhvatila tek u 23. godini života. U periodu od 1997. do 2003. godine, ljevonogi igrač upisao je 139 utakmica za Varteks, čime je zaradio inostrani angažman. Spartak Moskva jedan je od najvećih ruskih klubova, gdje Hrman nije opravdao epitet pojačanja.
– Bio sam u Spartaku rezerva lošijima od sebe, a to nisam želio progutati. Tamo sam mogao igrati i desnom nogom, ali za mene nije bilo mjesta. Svašta se tu izdogađalo, bilo je tu i zakulisnih igrica, ali bolje da ne pričam detalje, objašnjava nam razloge neuspješne moskovske avanture, nakon koje je uslijedio povratak u Hrvatsku. Iako je na stolu bila i ponuda Hajduka, odlučio se za Dinamo.
– Posao je dogovoren vrlo brzo, a moram priznati da je Hajduk bio vrlo zagrijan za Hrmana. Čak su se na Poljudu malo i naljutili kad su čuli da će potpisati za Dinamo, rekao je tada Dino Pokrovac, menadžer varaždinskog igrača.
No, igrom sudbine, na Poljudu su ipak dočekali dolazak Hrmana. Bila je to još jedna zanimljiva priča. Naime, kada je 2003. godine došao na Maksimir, u ime suigrača iz plave svlačionice dočekao ga je Niko Kranjčar. Sjećamo se svi vrlo dobro prelaska ljubimca zagrebačke publike na Poljud, koji se zbio u januaru 2005. U istom je prijelaznom roku, nakon samo osam odigranih utakmica i jednog postignutog pogotka, Danijel Hrman također Zagreb zamijenio za Split. Bila je to najgora sezona Dinama u historiji HNL-a. Igrala se tzv. Liga za bedaka, a loše partije u jesenskoj polusezoni Zdravko Mamić odlučio je kazniti smanjivanjem ugovora igračima. Kranjčar i Hrman to su odbili, za nagradu su stavljenu na transfer listu, te naposljetku, tokom zimskog prelaznog roka postali saigrači u najvećem rivalu njihovog dojučerašnjeg kluba.
– Konkurencija me ne plaši. Znam da na mojoj poziciji na lijevoj strani ima mnogo mladih igrača, no spreman sam za borbu i nametanje Blažu Sliškoviću, samouvjereno je izjavio prilikom predstavljanja na Poljudu.
Tada se dosta pisalo o tome kako je tim potezom uprava Hajduka htjela samo pokazati svojevrsnu nadmoć nad Modrima, jer su na Hrmanovoj poziciji imali već Mladena Bartulovića i Vlatka Đolongu, no Igor Štimac, tadašnji sportski direktor Bijelih, to je opovrgnuo.
– S obzirom na to da su izgledne prodaje Neretljaka i Đolonge, to je pitanje dana, kako bismo pojačali odbranu odlučili smo angažovati Hrmana.
No, to se nije dogodilo tako brzo jer je Neretljak prodan u južnokorejski Suwon tek godinu dana kasnije, dok je Đolongin angažman na Poljudu potrajao još dvije i pol godine. S obzirom na to da je i Bartulović tek u ljeto 2006. započeo ukrajinsko poglavlje karijere, Hrman se našao u pat-poziciji, gdje je s tri renomirana starosjedioca kao glavnim konkurentima bio osuđen na status rezerve. Stoga se popularni Hrki nakon godinu i pol te samo 11 nastupa za Hajduk, odlučio za drugi mandat u dresu Varteksa. U 12 nastupa uspio je pokazati kako u njemu još uvijek ima fudbalske vatre, tako da ga početkom sezone 2007/08 u svoje redove dovodi SK Tirana, barem tako tvrde Transfermarkt i Wikipedia.
– To je laž, ja nikada nisam kročio u Albaniju, a kamoli da sam igrao tamo. Istina je da smo pregovarali s Tiranom, ali ja nikada nisam potpisao za njih, na Transfermarktu i Wikipediji su krivi podaci, ne znam ko je to izmislio, iznenadio nas je Hrman.
Da se vratimo na ljepše teme, pitali smo našeg sagovornika koje trenutke u karijeri izdvaja kao najdraže.
– Osvajanje prvenstva s Dinamom, pa i Kupa s Hajdukom svakako izdvajam kao nešto posebno. Što se reprezentacije tiče, igrao sam kada smo gostovali na otvaranju stadiona u Seulu, istog onog na kojem se igralo Svjetsko prvenstvo 2002. Bio je to doista velik doživljaj.
Za kraj se vraćamo na post-igračku karijeru. Hrman je, osim na zdravlje, u pravo vrijeme mislio i na izvore primanja nakon što okači kopačke o klin. Tako je još u vrijeme kada je igrao fudbal, ušao u biznis s ocem te danas imaju obrt za prijevoz.
– Po potrebi vozim i kamione, najdalja ruta mi je bila kada sam vozio u Njemačku, pohvalio nam se Hrman, ali i dodao:
– Ma, ja sam primarno direktor u firmi, pa tek onda vozač, ali radim sve što treba. Zadovoljan sam kako sve funkcioniše, na vrijeme sam shvatio kako će i nakon karijere trebati od nečega živjeti, pa se ovo ulaganje pokazalo kao dobro, završila je priču ova HNL ikona.