U Hajduku iz Splita ga nikada nisu zaboravili, ali većina ostalih klubova bi volio da se ime Ivana Budinčevića ne pominje.
Budinčević je postao prvak Jugoslavije u sezoni 1978/1979 kada je bio golman Hajduka, ali nikada od fudbala nije zaradio dovoljno novca ili mu taj novac nikada nije isplaćen.
Bio je omiljen među navijačima u Splitu, a bio je jedan od ključnih igrača u pohodu na titulu dok je taj tim vodio Tomislav Ivić. Nakon završetka karijere je upao u finansijke probleme, pa se tri godine kasnije opet aktivirao.
Klubovi su mu ostali dužni, pa se vratio u rodnu Vojvodinu gdje i danas živi izuzetno teško i skromno. Navijači Hajduka ga nikada nisu zaboravili, pa su više puta prikupljali novac da mu pomognu, prenosi N1.
„Eto, nakon što sam bio profesionalni fudbaler, trgovački putnik, nakon što sam radio u free shopovima, konobarisao, trenirao golmane u subotičkom klubu Bačka, u kasno proljeće, ljeti i u ranu jesen zaradim nešto radeći poljoprivredne poslove: kopam, orem, sijem, sadim, berem, radim kod zemljoradnika bukvalno kao najamna radna snaga. Nemam ni zdravstveno osiguranje, više se i ne javljam na Zavod za zapošljavanje. Nema koristi. Po zanimanju sam stolar, ali nema posla koji ne bih radio. Uzalud mi je“, rekao je Budinčević.
stakao je da nije znao da pronađe način da dođe do novca koji je zaradio igrajući fudbal.
„Meni su mnogi klubovi ostali dužni, nisam se znao izboriti za svoje. Tu ne mislim na Hajduk koji mi je sve isplatio do zadnjeg dinara, ali ostali su mi dužni ljubljanska Olimpija i vinkovački Dinamo, današnja Cibalija. Jedni i drugi zajedno oko tadašnjih 50.000 njemačkih maraka. Da barem sada imam taj novac…“.