Na današnji dan fudbaleri Željezničara osvojili su prvu titulu prvaka Bosne i Hercegovine.

Sada već historijska utakmica odigrana je 5. juna na stadionu Koševo. Željezničar je slavio sa 1:0, a pobjedonosni pogodak postigao je Hadis Zubanović.

Jedan od aktera te utakmice, ali i poslijeratna legenda Plavog tima koja ima preko 300 zvaničnih utakmica u Željinom dresu, Bulend Biščević vratio se dvadeset godina unazad, te evocirao sjećanja na najbitniji i najslavnijh datum u Željinoj poslijeratnoj historiji.

“Sjećam se tog gola. Znam da smo bili dosta izmoreni, Sarajevo je bilo dosta dominantnije i bolje. Pun stadion, atmosfera fantastična, bolji protivnik, odustajanje Džele Muharemovića pred sami početak utakmice. Sve su to sjećanja na tu utakmicu. Ali, pored svih problema, bili smo dobra ekipa, Vazda je bio najstariji među nama. Bili smo kompaktna cjelina, tim predvođen Hadžiabdićem i stvarno smo disali jedan za drugog što se i pokazalo na toj utakmici”, kazao je Biščević.

A onda je uslijedio delirij na Koševu, dok su jednu u nevjerici i suzama napuštali stadion, drugi su znali da proslave možda i najveću pobjedu u svojoj historiji, a sigurno najveću poslije rata.

“Nakon kraja utakmice, ja sam uzeo pehar i otišao slaviti sa navijačima, sjećam se da sam se u jednom momentu okrenuo i poljubio policajca. U jednom trenutku sam na sebi imao samo podgaće, sve su skinuli sa mene. To je bilo nešto što se dugo čekalo, neki način da se ispolji neki nakupljeni bijes iz rata.”

Međutim, Željezničar je u toj utakmici, ali i čitavoj sezoni, bio znatno slabija ekipa od Sarajeva, a među ekipom, ali i svim stanovnicima Bosne i Hercegovine, još uvijek su se osjećale posljedice nedavno završenih ratnih dejstava.

“To što su u ratu neki mogli izaći, a mi nismo, da smo mi dolazili u uniformama, sa kanisterima, na treninge, drugi su uživali negdje vani. To je, ja mislim, bilo ono što nas je najviše motivisalo. Pred početak play-offa mi smo imali najmanje šanse, ali eto, poslije priprema u Umagu uslijedilo je “Željino proljeće”.

Ta generacija je uspjela ispisati historiju, te od 5.6. napraviti praznik za sve navijače Plavog tima. Ali, kako naš sagovornik tvrdi, klub danas, dvadeset godina poslije, ne poštuje njihov uspjeh na način na koji bi trebao.

“To su lijepi trenuci, samo mi je žao što slike te generacije nema u klubu. Nije to uradio samo jedan igrač, niti onih 16, već čitav tim, zajedno sa svim osobama koje su bile i van terena. Na Plavom zidu na Grbavici nema te generacije. Tu je još mnogo legendi na koje je klub zaboravio, i nema ih nigdje. To su neke stvari koje meni sada smetaju, hvala svim ljudima koji se sjete te generacije i tog perioda”, kazao je Biščević.

(Kenan Čopra/Sportske.ba)