Piše: Elvir Koljenović
U svojoj bogatoj historiji FK Sarajevo je imao padova i uspona kao i svaki sportski kolektiv. Titule, kupovi, borba za evropska takmičenja, velike pobjede u ligi ex države, promjene vlasništva i strukture kluba te tranzicijskog perioda punog turbulencija pa do novog trening-centra i akademije koja je počela davati svoje prve rezultate.
Jedna titula prvaka BiH i osvojen Kup BiH u posljednje četiri godine su vrijedni respekta, ali politika kluba je u to vrijeme sa svojim sportskim dijelom bila uhvaćena u međuprostoru činjenice da klub nema dugova, ima novca za normalno funkcionisanje. Bahatost pojedinih čelnih ljudi dobrano su uzdrmali ekipu koja je doživjela totalni remont sumnjivim pojačanjima, lutanju s trenerima i nejasnom vizijom.
Trebalo je nekoliko godina da se spozna ono što je svima oduvijek bilo jasno, vratiti legende kluba na pozicije koje su od vitalnog značaja za identitet kluba, motivisanost i velika odgovornost prema dresu koji je svetinja hiljadama bordo navijača. Imati isti cilj, biti jedno s Upravom, navijačima, igračima i stručnim štabom, a to zna samo onaj ko je nosio bordo dres, onaj ko se nagutao prašine s koševske šljake, išao kući poderanih koljena s iste te šljake…
Janjoš spasio sezonu
Trenutni rezultati koje ova ekipa postiže samo su rezultat rada ovog stručnog štaba (uz odlične uvjete koje im je klub omogućio) koji ne zna drugačije već živjeti za klub, ekipu 24 sata dnevno. Trenutni niz pobjeda je impresivan te ulijeva optimizam i samopouzdanje igračima, ali i navijačima. Samim tim i očekivanja rastu iz pobjede u pobjedu, iz utakmice u utakmicu. Ne treba se zavaravati, jer svakom nizu dođe kraj, nekada se mora i primiti gol, nekada se mora i izgubiti.
Mehmed Janjoš to zna i zato ne pada u euforiju i to prenosi na svoje igrače koji svojim odnosom prema igri i dresu koji nose, to prenose na teren. Fudbal je samo igra koja je postala i više od najvažnije sporedne stvari na svijetu, unosan biznis koji donosi ogroman novac. Kod nas to ide sporo, sve je nekako improvizacija. Gledajući tabelu i ekipe koje će igrati doigravanje za prvaka, vidljivo je da tri ekipe, koje su u vrhu, ulaze kao ekipe koje će igrati evropska takmičenja, samo je pitanje koji će poredak biti. Zrinjski, Sarajevo ili Željezničar će biti prvak, možda neko od njih osvoji i Kup BiH.
Time je ispunjen zadatak koji je postavljen pred ovaj tim i ovaj stručni štab koji je, već se sada može reći, spasio sezonu koja je bila na putu da kao i prošle godine donese „0 eura od evropskih takmičenja“. Veoma je važno da ljudi u klubu koji kreiraju politiku i donose odluke, biraju trenere (ne samo u prvom timu već i u kompletnoj strukturi Akademije, od najmanjeg uzrasta do seniora) kojima će dati kontinuitet i vrijeme da provedu ono za što su se edukovali.
Dakle, ovaj stručni štab s Mehmedom Janjošem na čelu i svojim pomoćnicima Zijadom Švrakićem, Senadom Repuhom, Irfanom Handžićem, Slobodanom Klačarom kao i Farukom Ihtijarevićem mora imati kontinuitet u radu, spremiti se za evropska takmičenja i sljedeću sezonu koja će biti još zahtjevnija. Samo to može donijeti dugotrajni uspjeh i stabilnost klubu.
Svoj dom pod moranjem
Osim ovih nabrojanih bivših igrača, zašto u klubu nema jednog Mirze Varešanovića, Slaviše Vukičevića…. dati veću ulogu Predragu Pašiću od neke funkcije koja je samo fino upakovana za „ne pitati se ništa“, jednog Harisa Jaganjca koji je u evropskom fudbalu već respektabilno ime u svijetu mentorstva trenera i odnosa trenera sa svojim igračima….
Jedan segment koji zaokružuje cijelu priču je i stadion. FK Sarajevo mora imati svoj stadion. Na Koševu je ispisana historija, mnoge pobjede izvojevane, mnogi bolni porazi doživljeni. Kad se kaže Koševo, odmah se misli i na FK Sarajevo i obratno.
Vidimo primjere u evropskim klubovima koji grade sve modernije stadione, jer oni donose profit klubu, to je investicija koja je isplativa i koja veže jednu granu ekonomije za drugu, daje gledaocima vrhunski ugođaj na utakmicama, a marketing sve to prati.
Fino je to da se razmišlja o modernizaciji stadiona Koševo-Asim Ferhatović Hase, i to je potrebno uraditi, ali FK Sarajevo mora imati svoj stadion, moderan sa svim pratećim sadržajima, od natkrivenih tribina, restorana, hotela, kafea, prodavnica, autoparkinga i garaža pa bio on sa 5, 10 ili 15 hiljada mjesta, ali ga mora imati da bi klub bio jedna cjelina koja će biti samoodrživa. To na utakmicu dovodi navijače, porodice, investitore, sponzore, daje jedan lijep ugođaj kao i svugdje na svijetu. Prodaja pića, hrane, dresova, raznih klupskih suvenira sastavni je dio klupskog poslovanja. Sigurno da bi i uspjesi bili veći kako u domaćem prvenstvu tako i iskorak u evropskim takmičenjima, a sve bi to bilo lakše u svojoj kući, u svojoj avliji.
I zato je prioritet rukovodstva kluba da pronađe adekvatnu lokaciju na kojoj bi se gradio stadion, imati „čiste“ papire za gradnju, a investitora kojih bi privukao ovakav projekat koji je primamljiv i isplativ svima je dovoljno. I investitoru, i gradu Sarajevu, i Kantonu Sarajevu, i Federaciji, i državi BiH, kao i reprezentaciji BiH, i svim navijačima.
