Dugokosi, bradati Bugojanac bio je posebna golmanska pojava. Na sceni se pojavio još kao tinejdžer u svojoj matičnoj Iskri, u vrijeme kada je u Bugojnu golmansku afirmaciju stjecao Dražen Ladić.
Tomislav Piplica je bio najveći golmanski talent u BiH, pa je stigao do mlade reprezentacije Jugoslavije i pozivnice za Svjetsko prvenstvo u Čileu 1987., na kojemu je mlada jugoslavenska reprezentacija osvojila zlato.
– Eto, branio sam za mladu, kasnije i za A reprezentaciju BiH (9 nastupa), branio sam za Jugoslaviju i nadao sam se da ću možda kasnije braniti i za Hrvatsku, ali se to nije ostvarilo – kaže Piplica.
Je li istina da je Ćirin uslov bio da se ošišate?
– Ne znam. To je u Njemačkoj, dok je bio trener Hannovera, izjavio Branko Ivanković. No, ne žalim ni za čim, uostalom, bila je vrlo jaka konkurencija tada u hrvatskoj reprezentaciji; Ladić, Slavica, Mrmić, Gabrić…
Bili ste u Sušićevom štabu u reprezentaciji BiH, kako danas gledate na reprezentaciju koju vodi Prosinečki?
– Robi mi je prijatelj, znamo se još dok smo bili juniori. Drago mi je što mu dobro ide s reprezentacijom. No, nije lako raditi kao selektor u BiH; slaba je infrastruktura, a i teško je postići da reprezentativci dišu kao jedan. Ne bih rekao da u BiH nema kulta reprezentacije, nego nema onoga nacionalnoga naboja koji izvlači od reprezentativaca i više od maksimuma. Ono što recimo ima Hrvatska. Kad vidim da se Mandžo jedva vuče po terenu od umora, a onda odjednom dobije novu snagu, u sprintu pretrči pet ljudi, utrči i zabije gol. O tome govorim.
Tomislav Piplica ostavio je dubok trag u HNL-u braneći za Istru, Segestu i Samobor, ukupno u 184 nastupa. Najsretnije razdoblje proveo je u Sisku, od 1993. do 1997. godine.
Jeste li ikada bili u kombinaciji za Dinamo?
– Ne, nikada.
A za Hajduk?
– Pa u Hajduku sam bio! Proveo sam u Splitu tri mjeseca, nakon izlaska iz vojske u martu 1990. godine. Čak sam bio pozvan na australsku turneju, na kojoj smo skinuli s dresova Hajdukov grb s petokrakom. Na toj turneji golmani smo bili Mladen Pralija i ja.
Kako je došlo do skidanja grba?
– Ne sjećam se ko je bio inicijator, ali znam da smo svi zajednički, spontano to odlučili. Istrčali smo na zagrijavanje uoči početka utakmice u Sydneyu, i ispod trenirki imali smo grb s petokrakom. Kada smo vidjeli u publici tolike hrvatske zastave, nismo izdržali, otišli smo u svlačionicu i svaki je igrač sa svoga dresa strgnuo taj grb. Nije nas bilo strah sankcija, na kraju ih i nije bilo jer bi nas morali sve kazniti.
Zašto niste ostali u Hajduku?
– Nudili su mi ugovor na četiri godine, na što nisam bio pristao, pa sam otišao u NK Zagreb.
U Energieu, današnjem trećeligašu, branio je deset godina.
Žalite li za nečim u karijeri?
– Malo mi je žao što iz Cottbusa nisam bio prešao u neki jači klub, u kojemu bi moje kvalitete, uz klasnije saigrače, mogle doći više do izražaja – zaključio je legendarni Tomislav Piplica, čiji je sin Zak Paolo (17) zadnji vezni i nastupa za juniore Carl Zeiss Jene.
Sa suprugom, Zagrepčankom Bejzadom ima i 21-godišnju kćer Anu Karmelu. Otkačen kakav jest, Tomislav je prilikom upoznavanja 1991. svojoj Bejzadi, koja ga je pitala čime se bavi i zašto ima toliko slobodnog vremena, u šali rekao da je smetljar u noćnoj smjeni i da se neće moći baš često viđati. Budućoj gospođi Piplica to nije zasmetalo. U braku su od 1994. godine.
(Vecernji.hr)