Reprezentacija Bosne i Hercegovine, 23. marta u Zenici, igra prvu kvalifikacijsku utakmicu za odlazak na EURO 2024. Naravno, Bosanci i Hercegovci će navijati za Edina Džeku i ostale, a Islanđani za svoje. Jednom čovjeku, ipak, neće biti lahko, jer će njegovo srce na toj utakmici biti podijeljeno.
„Kako god bude, ja ću biti pobjednik“, kaže Izudin Dervić, bivši reprezentativac Islanda, porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Fudbalsku karijeru počeo je u Ljubiću iz Prnjavora. Nastupao je i za Olimpiju iz Ljubljane da bi se 1990. godine otisnuo do Islanda. U toj otočkoj zemlji nastupao je za Selfoss, Hafnarfjorduram, Valur, KR Rejkjavik… Debi za reprezentaciju Islanda imao je 1993. godine protiv Rusije (1:1). Ukupno je odigrao 14 utakmica u dresu islandske reprezentacije, a najviše pamti utakmicu protiv Brazila iz 1994. godine.
„Iako smo izgubili 0:3, bilo je veliko zadovoljstvo igrati protiv Dunge, Ronalda, Kafua, Aldaira, Branka, Leonarda i ostalih brazilskih zvijezda“, prisjeća se 60-godišnji Dervić u razgovoru za Al Jazeeru.
Nije mu bilo drago kada je saznao da će Bosna i Hercegovina u kvalifikacijama za EURO 2024 u istoj grupi, osim sa Portugalom, Luksemburgom, Slovačkom i Lihtenštajnom, biti i sa Islandom.
„Bosna i Hercegovina je dobila, po mnogima, tešku grupu. Nije bilo ni sreće. Dobiti Slovačku iz petog šešira može se samo Bosni i Hercegovini desiti. Slovačka je, realno, najteži protivnik iz te jakosne grupe, ako nisu trenutno bolji i od mnogih reprezentacija iz četvrte pa možda i treće jakosne grupe“, prokomentirao je Dervić.
Ipak, vjeruje da Bosna i Hercegovina može izboriti plasman na smotru najboljih reprezentacija svijeta.
„Bosna i Hercegovina realno može dobiti svaku od ovih reprezentacija, pa i Portugal, ali samo ako se bude igralo srcem i silnom željom za pobjedom. Isto tako ne smije se zaboraviti da Bosna i Hercegovina igra sa reprezentacijama koje su približno istog ranga i može imati problema sa svakom od njih.“
Prisjetio se i izvlačenja grupa i trenutka kada je saznao da će u istoj grupi biti Bosna i Hercegovina i Island.
„Pošto sam gledao izvlačenje, srce mi je počelo lupati kada su se našle u istoj grupi dvije zemlje koje ja iznimno volim, svim srcem. U Bosni i Hercegovini sam rođen, odrastao, počeo svoje prve fudbalske korake i tu zemlju volim izuzetno mnogo. U njoj provodim svake godine svoje godišnje odmore.
Na drugoj strani je Island, država u kojoj živim i radim. Izuzetno volim i tu zemlju. Mnogo mi je dala ta država u trenucima kada mi je, možda, bilo i najteže u životu. Tu sam već više od 30 godina, tako da se može reći da sam i tu domaćin.“
Mnogi ga pitaju za koga će navijati u duelu dviju reprezentacija.
„Svim srcem ću navijati da obje ove reprezentacije izbore plasman na EURO 2024. U utakmicama između Bosne i Hercegovine i Islanda ja ću uvijek biti pobjednik. Ko god da dobije, biće mi drago. Mada, moram biti iskren, volio bih da Bosna i Hercegovina bude prva, a Island drugi. Bosna je ipak Bosna, jedna i jedina“, otvorio je dušu bosanski Islanđanin ili islandski Bosanac.
Na pitanje o reprezentaciji Islanda i koji je njen najveći kvalitet, odnosno na šta i na koga najviše pažnje trebaju obratiti izabranici selektora Faruka Hadžibegića, odgovara kako je „opšte poznato da je zajedništvo njihov najveći kvalitet“.
„Igraju srcem, uz dosta borbe i trke. Nije to ista reprezentacija kao prije nekoliko godina. Smjena generacija je kompletna. Stariji su otišli, došli su novi, mladi i ambiciozni igrači koji se žele nametnuti i dokazati. Većina ih igra u Norveškoj, Švedskoj, Holandiji, Danskoj, Grčkoj… Standardni su u svojim ekipama i fizički izuzetno spremni.
Ne bih izdvojio nekoga na koga se posebno mora obratiti pažnja. Najvažnije je ne potcijeniti ih. To se nipošto ne smije. Oni su opasni iz prekida i sigurno će svoje prilike tražiti u njima i iz kontranapada“, nastojao je Dervić pomoći stručnom štabu bosanskohercegovačke reprezentacije.
Iako je igrao protiv Ronalda, onog pravog, danas se život Izudina Dervića malo razlikuje od života mnogih naših ljudi u dijaspori. Nakon okončanja aktivne igračke karijere, jedno vrijeme bavio se i trenerskim pozivom, ali je odlučio da i to ostavi. Sada, kako kaže, radi svoj posao – kao mehaničar na održavanju mašina u svjetski poznatoj firmi Alcoa, koja se bavi preradom aluminija. Tako, kaže, ima manje stresa, a više vremena da bude sa svojim najbližim, piše Al Jazeera.
Fahrudin Sinanović/ Al Jazeera
