Sadašnja situacija u FK Velež, nikoga, kome je mostarski klub pri srcu, ne ostavlja ravnodušnim. Naprotiv, situacija je alarmantna. Jedina dobra stvar u svemu jeste pauza u Premijer ligi zbog utakmica reprezentacije BiH.
Ni najveći pesimisti nisu mogli očekivati lošiji start. Istina, Rođeni su imali i pehova, bilo je možda i sudijskih previda na štetu Veleža, ali nema opravdanja za izostanak učinkovitije, efikasnije igre i veći broj bodova.
Pogotovo ako se zna da je Uprava sa svojim savjetnicima dogovorila “ciljana pojačanja”, da je bio izuzetan filter, barem se tako dalo naslutiti kada su u pitanju dolasci.
Nažalost, ispostavilo se da su stigle prinove, a da li su pojačanja, pokazalo je ovih nekoliko kola u kojim je Velež osvojio samo četiri boda.
Zabrinuti su navijači, oni svakako najviše, ali i bivši nogometaši mostarskog Veleža koji na društvenim mrežama s pravom izražavaju nezadovoljstvo, nude rješenja, šalju konstruktivne kritike kako bi Rođeni što prije izašli iz rezultatske krize..
Saša Ćehajić, Rijad Demić, Sanjin Pintul samo su od nekih Rođenih koji se oglašavaju na društvenim mrežama u želji da njihov nekadašnji klub izbjegne ispadanje u niži rang.
Sanjin Pintul, dijete mostarskog Veleža, prijeratni prvotimac, godinama internacionalac u Turskoj, Brazilu, Švicarskoj gdje danas živi i radi, te nekadašnji reprezentativac BiH, svoje nezadovoljstvo podijelio je na Facebook-u.
Naravno da će njegovo obražanje naići na odobravanje ili neodobravanje, ali činjenice govore da je Velež zaista u krizi.
Post Sanjina Pintula prenosimo u cjelosti:
“Kuda plovi ovaj brod?
Velež danas plovi bez kompasa, bez jasnog kursa, tone u prosječnost, a krivci se uporno traže na pogrešnom mjestu.
Poraz Veleža od Posušja je sramota, jad i čemer! Ne samo sportski, nego i moralni udarac za klub koji se ponosi svojom tradicijom. Bez obzira na ime ili tradiciju, ako nema jasne strategije, odgovornosti i vizije, brod će uvijek tonuti.
Velež nije privatna svojina – Velež je Mostar!
Najveća tragedija u svemu je omladinska škola. Bez zdrave omladinske škole nema Veleža, bez mladosti nema budućnosti, a bez prave selekcije igrača nema ni rezultata. Mostarska djeca su sporedna tema…Ali koga je za to briga, kada je prioritet da se dijele “titule” i prave slike za javnost.
Prioritet kluba je gradnja tribine, članske karte, pune tribine…a zauzvrat se nudi ekipa bez glave i repa, bez sistema, bez vizije, bez kvalitete. Umjesto da pričaju o igri, bodovima i omladinskoj školi, rukovodstvo kluba se bavi “funkcijama”.
Ambasadori, savjetnici, menadžeri, stručnjaci…trenutno imaju više “počasnih titula” nego Manchester United, a igra i rezultati su čista nula. Sutra vjerovatno stiže i premijer, a možda i konzul…Vrijeme je konačno da neko odgovori: “Ko vodi ovaj zalutali brod, kuda i do kada”? Da li im je cilj još uvijek Evropa, ostaje da se vidi…
Kada stvari ne idu, trener je prva meta kritike. To je tačno, ali on je najmanje kriv ako nema prave uslove, strukturu i podršku iznutra. Radi sa onim što mu je ponuđeno. Ko mu je doveo igrače. Ko mu je selektirao igrački kadar?
Ali jedno je sigurno…Velež ima ono što mnogi klubovi nemaju, a to su navijači koji ne odustaju.
U nadi da će me mnogi Veležovci širom svijeta razumjeti…Forza Velež!
Mostar u srcu, Velež do groba!”
