U Srbiji ga smatraju za jednog od najboljih mladih golmana. Boris Velimirović sa 23 godine tek treba odigrati vrhunske utakmice, ali je do sada pokazao puno.
Počeo je karijeru u Budućnosti iz Valjeva, a odatle se preselio u Šabac u poznati Mačvu. Prve seniorske minute je zabilježio u Kolobari, a još je brani u Javoru, Inđiji, Dubočici i Radničkom iz Obrenovca.
Mrežu Inđije, u Prvoj ligi, čuvao je deset puta, od čega na četiri susreta nije primio gol. Upisao je još i dva meča u Kupu Srbije.
Boris je super lik s rukavicama, samotnjak s crte, posljednji bedem i prvi heroj. Uvijek pomalo čudan, uvijek pomalo svoj, temperamentan i odvažan. Kao da se nije rodio da bude dio ekipe, nego je pao s neba da bi je spašavao. Nisu ga uvijek voljeli, ali su ga uvijek trebali. I, poštovali! A kad bi razapeo ruke ispod prečke i kad bi vrijeme na trenutak stalo, svi bi znali – to je onaj trenutak kad golman postaje veći od igre.
“Svaka od tih utakmica nosila je određenu težinu i pred svaku je bio prisutan pozitivan pritisak da moramo pronaći način da obezbjedimo tri boda. Zasluge što sam uspeo da sačuvam mrežu ne želim da pripisujem samo sebi, čitav tim odigrao je veliku ulogu” kaže Velimirović.
Branio je na 42 meča u Prvoj ligi, Super ligi i Kupu Srbije sa preko 3.600 minuta provedenih na terenu
Visina i promjena klubova ukazuju na postepen napredak kroz klupske kategorije.
Prešao u Radnički Obrenovac 14. februara 2025. godine
Boris se profilisao kroz utakmice, stičući iskustvo prelaskom između klubova kao što su Kolubara, Javor, Inđija i trenutno Radnički Dubočica. U Superligi je ostvario tek nekoliko nastupa, ali njegovi prelazi i minute na terenu ukazuju na to da je na dobrom putu da stekne veću minutažu u narednim sezonama.
“Došao sam u Inđiju pred kraj prelaznog roka, na poziv sportskog direktora. Prihvatio sam ponudu, uprkos tome što su mi iz kluba jasno predočili da neću biti prva opcija na početku sezone. Strpljivo sam čekao šansu, koja mi se ukazala u 13. kolu, na gostovanju ubskom Jedinstvu. Potrudio sam se da maksimalno opravdam poverenje, što sam, nadam se, i učinio. U momentu kad sam se izborio za minutažu bili smo sedmi, a kasnije smo dodurali do druge pozicije. Tada su porasle ambicije u ekipi da je realan povratak u Super ligu. Uslijedili su problemi oko produžetka saradnje, poslije nekoliko ponuda koje sam dobio, nisam želio da ostanem u klubu, što je doprinijelo da izgubim mjesto u sastavu.
Mladi golman ne bi trebalo da ima velikih poteškoća oko pronalaska kluba. Branio je na 35 mečeva u Prvoj ligi Srbije, raspoređenih na tri ekipe – Kolubaru, Javor i Inđiju. Pred golom Lazarevčana stajao je 16 puta, mrežu Ivanjičana čuvao je u devet susreta, pridodavši još tri u Super ligi, a deset puta branio je gol Inđije.
“Na kraju sezone istekao mi je ugovor, pa sam slobodan u izboru sredine. Imam ponude iz inostranstva, kao i neke od naših klubova, a prva želja je da se oprobam van granica Srbija.”
Rođeni Valjevac nije dogurao do prvog tima Budućnosti, ali nada se povratku u smiraj karijere.
“Bio sam član Budućnosti do kadeta, a onda prešao u Mačvu, da bi seniorsku karijeru počeo u Kolubari. Voleo bih pred kraj karijere da se vratim u rodni grad i tako, na neki način, vratim klubu gde sam ponikao” jasan je Velimirović.
