Piše: Sinan Sinanović

U Bosni su ga samo rijetki ozbiljno shvatali. Premda je bio predratni prvoligaški igrač Sarajeva i velika nada bordo tima. Poslije rata, a po dolasku iz Belgije gdje je gradio internacionalnu karijeru igrao je kratko u Željezničaru. Potom će sa Plavim kao klupski menadžer, ustvari kao desna ruka Amara Osim, te s Nijazom Brkovićem nekoliko godina dominirati bh. nogometom.

Među elitom

Osvajali su trofeje, igrali Evropu, dizali letvicu. I onda su im se putevi razišli. Brković je otisao u ministarstvo, Osim ostao još neko vrijeme u Želji, pa skoknuo do Katara, a junak naše priče Rusmir Cviko ostao je na “ledini”. Samo kratko.

U to Željino zlatno doba Cviko je već imao profi licencu koju je stekao kao najmlađi trener od postojanja Centra za edukaciju i NSBiH.

Ni u krovnoj kući bh. fudbala nisu izrazili želju za školovanim trenerom. Cviko je imao sve reference, ali nije bio delegat i nije mogao gladat i kao takav Savezu i pojedincima bio je ” beskoristan”. Uz to ima svoj stav i nije želio da mu u opisu radnog mjesta bude odlazak na sahrane i slave uže i šire rodbine čelnika saveza.

I zato je tu gdje jeste. Tamo gdje bi rado treneri iz cijelog svijeta. Cviko je trener kineskog prvoligaša Dalian Transcendencea (razred ispod Super lige op.a). To je klub “mlađi brat” najtrofejnijeg kineskog kluba, Gungzhou Evergrandea.

Gazda kluba mogao je uzeti Brazilca, Holanđanina, Nijemca, Portugalca, Francuza.., koji najbolje kotiraju. Dovoljno je da ti prezime nije na ić i već si u prednosti.

Bogati Kinez je najprije angažirao Slovenca Ermina Šiljka koji je za asistenta poveo prijatelja Cviku. Nakon sto je Slovenac bosanskog porijekla uspješno završio posao, gazda nije imao dilemu u izboru novog “coacha”, a nakon što je Šiljak spakovao stvari.

Da je Šiljak pogodio s Cvikom potvrđuje Rusmirov tretman i autoritet u Dalianu.

Reporter portala Sportske.ba posjetio je Umag koji je u svijetu poznat po ATP turnirima.

Na jednom od pet prekrasnih terena zatekli smo kineski tim. Bez vodiča. Kako? Na svim terenima uglavnom su se čuli neartikulisani glasovi igrača i trenerskog osoblja. Samo na jednom od terena glas trenera.

Skoro promukao. Na engleskom, njemačkom, flamanaskom, francuskom… Skoro na svim osim na “esperanto” jeziku Cviko je vodio trening.

Samo što ne govori esperanto

Malo ga posao ponese pa jednom od svojih pomoćnika priča na engleskom, a Kinezu na bosanskom. Nije lako. Ni najsavremenija informatička dostignuća nemaju “translate” varijante, nemaju moć da vjerno prenesu svoju viziju na igrače.

– Ima visokoobrazovanih trenera u svijetu, ima bivših vrhunskih igrača u trenerskim vodama, ali se ne snađu. Rusmir je jako inteligentan trener. Ambiciozan, snalažljiv i kreativan. Mnogi steknu profi licencu, ali malo tog znanja iskoriste. Cviko je u potpunosti ovladao materijom. Svi mi znamo Cviku iz raje, iz našeg ambijenta, ali treba doći i vidjeti kako radi. Kakav tretman ima. Sat dva iza ponoći sprema treninge, radi analize… Njegov angažman u Kini priznanje je i BiH, struci, našem nogometu- naglašava prof. Mensur Dogan. U našem nogometu dobro znano ime.

Dogan je u Umag došao u radnu posjetu. Na predavanjima kolegama kineskog prvoligaša Dogan je zaradio aplauz te potvrdio zašto uživa takvu reputaciju u nogometnom svijetu.

Dogan je potencirao Cvikin senzibilitet za odabirom saradnika. Nudilo mu se stotine trenera, menadžera koji su nudili svoje ljude, a on je uzeo Dželaludina Muharemovića i Almira Seferovića. Mogao je sebi olakšati i ostaviti u stručnom štabu Kineze…

Istina trener golmana i jos jedan iz stožera su domaći treneri. Ipak najvažnija karika u klubu i oko tima je Mr. Liu. Zamjenik generalnog menadžera kluba. On je i desna i lijeva Cvikina ruka. Kišobran stručnog štaba. Izuzetno sposoban. Ono sto je Uli Henes bio u Bajernu to je mr. Liu u Dalianu.

I Muharemović i Seferović zahvalni su Cviki sto ih je angažirao. I pogodio. Muharemović je jedan od najuspješnijih igrača Želje u novijoj historiji. Konkurisao je za direktorsko mjesto u NSBiH, “ašikovao” s Olimpikom i drugim klubovima, a onda je došao poziv bivšeg saigrača. Koji se ne odbija.

– Rusmir je imao mogućnost da bira i izabere koga hoće. I niko mu ne bi prigovorio. Ima toliko naših trenera vani pa ko se se sjetio svojih ljudi. Cviko jeste- potencira Dželo Muharemović.

Seferović slovi kao jedan od najboljih trenera za fizičku spremu. Takvu reputaciju opravdava u Dalianu. Kaže da se sa Slavkom Petrovićem i Željom rastao na korektan način. I on kao i Muharemović smatra da je Cvikin primjer put koji bi trebali slijediti ostali naši treneri koji imaju ili dobiju inostrane angažmane.

Hrvatski i srbijanski “šefovi” kad dobiju angažman sa sobom vode i kuhare i vrtlare, prevodioce…

Dogan i Bela impresionirani

Na treningu Dalina zatekli smo i Nermina Sukića “Belu”. Dobro znano ime u Sarajevu. Dugogodišnji je frend “coacha” kineskog kluba ali i magistar sporta. I Suka, koji po prirodi posla radi najzahtjevnije zadaće, impresioniran je vojničkom disciplinom koju je ustrojio Cviko.

– Velika je stvar za jednu Bosnu i Hercegovinu kad jedan naš trener radi u Kini koja je pokrenula nogometnu revoluciju, koja pretendira da postane svjetski lider u ekonomiji. Oni u nogometu mogu kupiti kojeg žele trenera, a evo klub vodi Sarajlija, Bosanac- ponosno ističe Sukić.

Cvikina je konkurencija, između ostalih Sen Zen, klub s budžetom od 75 miliona dolara. Kojeg vodi nogometni lisac Sven Goran Erikson. Čiji je stručni štab brojniji od igračkog kadra.

U Kini u Super i Prvoj ligi rade trenerske veličine poput spomenutog Eriksona, zatim Canavaro, pa Maghat, Lopez, Pelegrini, Viljaš Boas, Lipi, Stojković Piksi, Skolari… I Bosanac Rusmir Cviko sa svojim asistentima Muharemovićem i Seferovićem.

Kada jedan kineski klub ostane bez trenera već sutradan je na klupskom mailu stotine hiljada bogatih trenerskih biografija.

Naš se trener povukao s društvenih mreža zbog svakojakih menadžerskih ponuda. Čak je i impressario Ronalda poslao mail sa željom za eventualnom saradnjom.

– Nemam vremena ni za što osim ekipu. Već u prvom kolu čeka me derbi sa Sen Zenom i Eriksonom- kazao je Cviko i otišao raditi analizu treninga i pripremati novi.

Kinezi su mjesec dana u pogonu, daleko od kuća. I nema previše materijala za novinare. Radni, poslušni, disciplinirani skoro nevidljivi u hotelu. Novinarima su zanimljivije pripreme naših gdje nakon sedam dana pršti na sve strane. Materijala za priču na pretek. Davno su senzaciju predstavljale vijesti i priče o Kinezima u Bosni. Prava priča je o Bosancima u kineskom nogometu.