Cjelokupna svjetska sportska javnost bruji o velikom uspjehu reprezentacije Islanda koja se plasirala na naredno Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Kako je to pošlo “za nogom”reprezentaciji zemlje koja broji svega 335.000 stanovnika, pitali smo Nihada Hasečića, bivšeg igrača Sloge iz Ilijaša, Lirije Prizren i Rudara Kaknja, a sada trenira na Islandu. Nihad je u ovoj ostrvskoj zemlji od 1998. igrao za ekipu UMF Sindri gdje je i započeo trenersku karijeru i vodio sve selekcije u klubu. Danas je trener sa UEFA “A” licencom u omladinskoj školi premierligaša Grindavik i trener u školi fudbala “Errea i Heimsfer” koja djeluje po programu i zamisli trenera A reprezentacije Islanda Heimira Hallgrimssona.
“Moram vam reći da je ovo, zaista, historijski dan u islandskom fudbalu. Nacionalna selekcija se plasirala na finalni turnir za svjetsko prvenstvo 2018. u Rusiji poslije pobjede nad Kosovom 2:0. Jedan nevjerovatan uspjeh igrača i stručnog tima i svih onih koji su imali dodir s timom. Rast islandske reprezentacije je počeo prije 6 godina kada su tim preuzeli Lars Lagerbach i Heimir Hallgrimsson. U to vrijeme je islandski tim bio na 112 mjestu FIFA-ine ljestvice. Već 2013. tim se plasirao u baraž za SP u Brazilu gdje su u dvije utakmice u doigravanju izgubili od Hrvatske i već 2014. su stigli na 34 mjesto FIFA-ine tabele koje je do tada bilo njihovo najveće dostignuće. U tom trenutku Island je bio najbolje plasirani od nordijskih zemalja. Godinu kasnije (2015.) kao drugoplasirani, osigurali su plasman na EP-u u Francuskoj i prvi puta se plasirali na jedno veliko takmičenje. Na Evropskom prvenstvu prave iznenađenje i ulaze među 8 najboljih, gdje ispadaju od domaćina Francuske. Taj plasmanim je omogućio da ove godine dođu na 19 mjesto FIFA-e i u ovim zadnjim kvalifikacijama za SP u Moskvi pobjeđuju u svojoj grupi ispred Hrvatske, Ukrajine, Turske, Finske i plasiraju se direktno na SP. Sa stanovništvom od samo 335.000, Island je postao najmanja zemlja koja se kvalifikovala na završnicu SP-a.”
Ovi uspjesi nacionalne selekcije Islanda nisu došli preko noći, kako je sve počelo?
“Svi ovi uspjesi su posljedica dugogodišnjih ulaganja u infrastrukturu i edukaciju trenera. Prva značajna ulaganja su počela 2004. izgradnjom malih terena sa umjetnom travom dimenzija 30×18 metara širom zemlje. Tako da je u periodu 2004.-2008. napravljeno 111 igrališta. To je omogućilo masovnost i sve više djece je počelo trenirati fudbal. Sljedeći korak je poduzet izgradnjom velikih dvorana sa umjetnom travom da bi se fudbal mogao igrati u zimskom periodu i svih 12 mjeseci u godini. Danas imamo 7 dvorana s velikim terenom i isto toliko s pola terena, kao i veliki broj igrališta vani s najkvalitetnijom umjetnom travom. Velika većina klubova, bez obzira na to u kojem rangu se takmičili, imaju izuzetno dobre uvjete za treniranje i odigravanje utakmica. Island je razvio jedinstven model u razvoju igrača na kojim druge zemlje mogu učiti. Oni su stavili poseban naglasak na edukaciju svih trenera na svim nivoima. Ne postoji mnogo zemalja u kojima početnici u nogometu odmah dobiju kvalificirane trenere. Poseban naglasak je na starosnoj dobi od 8 do 12 godina i oni su posebno važni, njih treniraju najbolji treneri. Oni u startu dobijaju najbolje fudbalsko obrazovanje od kvalificiranih trenera u halama i igralištima sa dobrom umjetnom travom svih 12 mjeseci u godini. Oni koji prate islandski fudbal duže vremena znaju da svake godine dobijamo sve više talentovanih igrača s boljom tehnikom, boljom frekvencijom pokreta, prijemom i predajom lopte što ranije nije bio slučaj. U nogometnom savezu Islanda postoji trener koji je zadužen za razvoj i praćenje talenata i uz pomoć trenera reprezentacije je zadužen za istraživanje i praćenje talenata u čitavoj zemlji. On svaki tim godišnje posjeti dva puta i drži treninge s talentiranim igračima kako muških tako i ženskih selekcija. Tako da može da prati veliki broj igrača, a ujedno da ih priprema za reprezentativna okupljanja. Sve mlađe selekecije imaju okupljanja od oktobra do aprila dva puta mjesečno preko vikenda i održavaju treninge, utakmice i razna testiranja. Uz to, najbolji se redovno vode na kampove u Španiji gdje dodatno stiču svoju fudbalsku vještinu.”
(Namik Alimajstorovič)