Piše: Mladen BOŠNJAK
Odmah po izvlačenju grupa za Euro 2020. godine pojedini su reprezentativci i nogometni djelatnici komentirali naše suparnike i naše izglede. Naravno, svi su optimistični kada je u pitanju odlazak na ovo veliko takmičenje, svi potenciraju neupitni kvalitet naše izabrane vrste, svi misle da smo dobili grupu za prolaz. Općem optimizmu i (pr)ocjeni kvalitete bh reprezentacije možemo se prikloniti, no ipak mislim da ćemo za prolazak na Euro morati poderati šorceve.
Jer, valja imati na umu, neće bjelosvjetski mešetari kojima, by the way, UEFA obiluje, dopustiti da jedna Italija dva puta zaredom propusti veliku nogometnu scenu. To moramo primiti na znanje. Nama se je, izgleda, (opet) „povaljivati“ sa Grčkom. Jesmo li iz prošlog kvalifikacijskog ciklusa dovoljno naučili, jesmo li izvukli valjane pouke? Mislim da jesmo, a i dvije smo godine stariji.
Nikako ne smijemo pretjerano misliti na ugodnu situaciju koju uživamo zahvaljujući sjajnim igrama u Ligi nacija, ne smijemo se osloniti na lutriju doigravanja. Moramo, baš moramo, otići na Euro iz kvalifikacijske skupine.
Bosna i Hercegovina, ako ne od Italije, debelo je bolja ekipa od Grčke. Istina, nismo ni blizu usavršili provokacije, valjanje po terenu, zadržavanje, simuliranje, svakojaki bezobrazluk, kao Grci, ali lucidniji smo, atraktivniji, efikasniji… Doigravanje jedino garantira neizvjesnost, a iz neizvjesnih situacija – iskustvo nas uči – obično smo izvlačili deblji kraj.
Nisam, dakako, u zapećak gurnuo Finsku. Ta će reprezentacija, sigurno, nekome zagorčati život. Stoga, valja ih dobro proučiti, valja ih najozbiljnije shvatiti. I uzeti im šest bodova. Grcima još jednom pokazati da nismo „zemlja bez zemlje“, još jednom ih ostaviti kod kuće, kantom ledene vode primiriti njihovu urođenu usijanost i izlišni osjećaj superiornosti. S Italijom lomiti koplja oko prvog mjesta u skupini.
Tako se moramo postaviti, tako razmišljati, moramo svima dati do znanja da smo mi Bosna i Hercegovina. Zemlja nogometa koju svi osporavaju, čerupaju, kleveću, sakate… Zemlja koja će, unatoč svemu, izboriti odlazak na Euro.
U tom pravcu trebaju biti usmjerena sva naša razmišljanja, sva naša stremljenja, sve naše nade, sva naša energija. Bacit ustranu Vranješove karikature, prijeći preko nezadovoljstva nekih igrača, oglušiti se na opaske brojnih „stručnjaka“… I gledati naprijed.
P.S. O Armeniji i Lihtenštajnu nekom drugom prilikom.
