Tekvando kolektiv Bosna kao naš najbolji, najorganizovaniji, najbrojniji klub u ovom olimpijskom sportu ima svoj punkt za treniranje u Varešu, a članovi ovog kluba iz tog grada postižu izvanredne rezultate u našoj zemlji i inozemstvu koji su za respekt i divljenje.
Sigurno da poseban doprinos tim rezultatima daju dva brata Bogeljić, Matej i Patrik, koji su osvojili „more“ medalja, diploma, pehara…širom BiH (Zenica, Bijeljina, Visoko, Mostar, Tešanj, Bugojno, Derventa) ali i u inozemstvu(Bugarska, Srbija, Hrvatska, Njemačka). Mlađi brat, Matej Bogeljić, ima 12 godina,tekvando trenira 3.5 godine, prošle godine u 6. mjesecu je položio za crni pojas, član je selekcije ZE-DO kantona.
Osvajač mnogih medalja kako na domaćim turnirima, tako i u inozemstvu. Državni je prvak za 2015. i 2016., dupli(borbe i forme) kantonalni prvak za 2016. Do sada osvojio 26 medalja od toga zlatnih 12 , pet srebrenih, devet bronzanih. Stariji brat Patrik Bogeljić ima 14 godina, tekvando trenira malo duže od dvije godine, a takmiči se nešto jače od godinu dana. Drugi plavi pojas je položio nedavno,u decembru u Visokom. Reprezentativac BiH, član kantonalne tekvando selekcije ZDK, aktuelni državni prvak i viceprvak Balkana za 2016.godinu.
Osvajač mnogih medalja, kako na domaćim turnirima tako i na inozemnim. Vlasnik 18 medalja od toga dvije zlatne, 10 srebrenih i šest bronzanih. Trenutno se priprema za skoro takmičenje u Hamburgu ,to je G1 turnir, to će mu biti prvi nastup u juniorima, do sada se takmičio u kadetima,a od ove(2017. godine) prelazi u juniore.
Za sve ono što su ostvarili za vrlo kratko vrijeme i postigli fascinantne rezultate, obojica u „glas“ kažu:
– Cilj nam je steći nova iskustva, a težimo i ka još boljim rezultatima, pred nama je još dosta nastupa i vidjet ćemo koji je naš krajnji domet. Želje su velike, trudimo se jednu po jednu da ispunimo, na dobrom smo putu. Za sve dodašnje rezultate zahvaljujemo se našem treneru Edinu Kajevic-Kaji koji se maksimalno zalaže i on je veliki stručnjak, pedagog, čovjek… i našim roditeljima, bez kojih ovo ne bi bilo moguće. Tu su uvijek najveća podrška, znate mi živimo u Varešu, a treniramo skoro svaki dan, a treninzi su u Visokom i Brezi, pripreme kantonalne selekcije su u Zenici, Kaknju, Tešnju, Visokom. Iziskuje to dosta vremena i novca. Hvala im što su uz nas. Rad, red i disciplina se uvijek isplate. I na kraju samo uporni dolaze do cilja. Mi smo mladi,vrijeme radi za nas i sigurno da će biti još dosta,dosta medalja u ekipnoj i pojedinačnoj konkurenciji.”
(Rešad Mamela/Sportske.ba)