Bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine Bruno Akrapović (51) obavlja funkciju šefa stručnog štaba bugarskog Lokomotiva iz Plovdiva koji je preuzeo nakon što je s dosta uspjeha vodio makedonsku Shkendiju (osvojio je Kup 2016. i stigao do play-offa za Evropsku ligu), a nekoliko mjeseci trenirao je i hrvatski Split.
Iako su se Bugari dovođenjem Akrapovića nadali boljim rezultate od onih koje su imali ranije, vjerovatno nisu ni sanjali da će već nakon jedne sezone u njihove vitrine „sletiti” vrijedan pehar, i to u proljeće 2019. kada je u rekordnom roku donio svom novom klubu pehar Kupa ove zemlje nakon pobjede 1:0 u finalu nad gradskim rivalom Botevom. Uspjeh osvajanja Kupa utoliko je veći jer ovo je prvi osvojeni Kup u 93 godine dugoj klupskoj historiji!
Aktuelna sezona za Akrapovića i Lokomotiv tekla je mimo svih očekivanja, sve do prekida sezone nakon 24. odigrana kola Prve lige, usljed epidemije korona virusa u Bugarskoj. Dva kola prije kraja regularnog dijela sezone Lokomotiv zauzima drugo mjesto s 46 bodova, devet manje od bogatog Ludogoretsa, a isto bodova imaju treći i četvrti klub, velikani Levski i CSKA Sofija.
Bajević je veliki gospodin
Fudbalsko prvenstvo u Bugarskoj bit će nastavljeno 5. juna, a Akrapović u razgovoru za Sportske.ba govorio je o ambicijama u nastavku sezone i posljedicama epidemije na bugarski fudbal. Govorio je naš sagovornik i o novom selektoru BiH Dušku Bajeviću, o vremenu dok je bio reprezentativac i član tadašnje sjajne generacije Energie Cottbusa, poznanstvu sa Jurgenom Kloppom, velikoj pobjedi nad Bayernom…
– Ekipa već neko vrijeme trenira zajedno i s nestrpljenjem čekamo nastavak sezone, igrat će se bez navijača, ostala su nam još dva kola, a onda prelazimo u play-off za prvaka gdje se nadamo da ćemo dogurati do finala. Znog novonastale situacije bit će odigrana po jedna utakmica, bez revanša, kako bi se što prije moglo završiti prvenstvo i dobiti osvajači titule kao i Kupa Bugarske u kojem smo također dogurali do polufinala, priča nam Bruno, koji je veći dio perioda pandemije proveo u Njemačkoj gdje je, kaže, s porodicom bio od 12. marta do 29. aprila kada se vratio u Plovdiv gdje je situacija stabilna najviše zahvaljujući jakim mjerama.
– Bugari zatvore škole na kraći period i kada je obična gripa u pitanju, a kamoli neka jača epidemija. I to im se isplati, ta mjera opreza koja uopšte nije loša, dodao je.
Velika pauza ostavila je posljedice na klubove širom Evrope, a bolje nisu prošli ni Bugari.
– Veliki broj klubova se okrenuo domaćim igračima, poput Boteva, Arde i Levskog koji ima velikih problema i od ranije jer ih je gazda napustio nakon problema sa zakonom. Mi smo dobro zasad prošli, smanjene su plate za oko 20 posto ekipi, ali to je sve zasad, kaže Akrapović koji je u decembru produžio ugovor s trenutnim timom na još tri godine.
Za našu zemlju ovaj nekadašnji borbeni igrač sredine terena odigrao je 18 mečeva, postigao je i jedan gol Izraelcima sa 40 metara, kojeg se oni malo stariji bh. navijači i danas sjećaju.
Bivši fudbaler Mainza, Energija, T. Borussije i još nekoliko njemačkih klubova prokomentarisao je i novog selektora BiH, Bajevića, koji još nije imao priliku da vodi zmajeve, a na jesen nas očekuje baraž za Euro 2021.
– Ja ga iz svog djetinjstva znam kao jednog gospodina i velikog znalca, a jedan moj prijatelj, Grk, koji mi je bio analizator za neke utakmice, za Bajevića kaže da je živa legenda. Moram reći da je šteta što je Robert Prosinečki otišao, ali u ovoj situaciji vjerujem da je Bajević pravo rješenje, čovjek ima karizmu i stav, kad ga vidite kako stoji pored aut – linije već vam je tada sve jasno. Ne treba žuriti, možda je ova pauza dobro i došla da se sve slegne, da neki igrači ozdrave i sve dođe na svoje mjesto, mišljenja je Akrapović.
Klopp se nije promijenio
Generacija bh. reprezentativaca za koju je Akrapović igrao (2000. – 2002) nije se tada uspjela plasirati na neko veliko takmičenje, ali i pored toga on nosi lijepa sjećanja na taj period, te je ostao u kontaktu s nekim od tadašnjih saigrača.
– Kontakti sa Piplicom, Varešanovićem i drugima mnogo mi znače. Gol protiv Izraelaca je bio nešto posebno, a kasnije tek shvatiš da se za te stvari živi, jer lijepo je čuti da se i danas među rajom spominje ta utakmica.
– Jedna utakmica mi je, ipak, posebno ostala urezana u srcu, ona protiv Španije na Koševu kad smo izgubili 1:2. Tada sam sebi rekao: “To je to, to je taj cilj”. Jer, igrali smo protiv strašne ekipe prepune svjetskih zvijezda. Uoči utakmice legao sam na kišom natopljen teren, pred punim stadionom, i pogledao prema nebu, sjetio se pokojnog oca i zahvalio Bogu što mi je sve to podario, prisjetio se rođeni Zeničanin.
Kad govorimo o njegovoj karijeri u klupskom fudbalu, jednu pobjedu će pamtiti dok je živ.
– To je bila pobjeda Energija nad Bayernom u kojoj sam asistirao za pogodak. Dugo se slavilo, a kako i ne bi kada su Bavarci harali njemačkim fudbalom. Iz vremena dok sam bio u Mainzu zauvijek ću pamtiti trijumf nad Bochumom vrijedan opstanka. Saigrač mi je tada bio danas slavni menadžer Liverpoola Jürgen Klopp, koji je inače zanimljiv lik. Onakav je otkako ga znam, privatno je super, a na terenu iskren i veliki borac. Ljudi misle da niešto glumi nekad, ali to nije tačno. Klopp je oduvijek tačno takav kakav je i danas, zaključio je Bruno Akrapović za Sportske.ba.
(M.K./Sportske.ba)