Dobro je, ma odlično što dječaci i djevojčice imaju svoje sportske uzore. Mlađi uzrasti sretni su što se mogu ugledati, pa i sanjati uspjehe Edina Džeke, Lane Pudar. Miralema Pjanića, Safeta Sušića, Amela Tuke, Emira Spahića, Vede Ibiševića, Jusufa Nurkića…

Nemamo puno uspješnih sportista. Neki su se oprostili, a upitno je da li će se, i kada roditi klase poput Džeke i pobrojanih.

Ipak, treba se sjetiti nogometaša koji su, recimo igrali u prvim kvalifikacijama za SP. Ili sudionika na Mediteranskim igrama u Francuskoj, na Olimpijadi u Barceloni…

Lijepo se sjetiti i njihovih rođendana. Tada se igralo iz ljubavi, za kikiriki…

Jedan od njih je Mirsad Dedić, nekadašnji golman Slobode, Sarajeva i reprezentacije. Danas “Deda” puni 57.godina.

Nikako ne smijemo zaboraviti njegove bravurozne odbrane za reprezentaciju kada smo pobijedili “Azzure”, pa deklasirali Dance. Branio je odlično i protiv Brazila u Manausu, ali nije mogao ukrotiti neugodni šut “pravog” Brazilca Ronalda.

Premda godinama stvara golmane, od kojih su neki ostvarili zapažene karijere, iz NSBiH nikad nije dobio angažman. Nije da nije bilo prilika. Bilo je itekako, ali daleko je Tuzla…

Za sve što je dao bh.nogometu Mirsad Dedić je zaslužio da to pamte mlađe generacije. Ako ništa drugo, da znaju kada je rođen jedan od najboljih golmana koje je imala BiH.

Dedić, Omerović, Šabić, Begić, Jašarević, Geca, Pintul, Glavaš, Jašarević, Ramčić, Beširević, Kapetanović, Varešanović, Katana, Pintul, Halilović, I. Duro, Repuh, Mujčin, Bolić, Baždarević, Smajić, Teljigović, Baljić, Dadić, Žerić, Kodro, Salihamidžić, Musić. Konjić, Hibić, Brkić, Šašivarević.., nastupali su u prvim kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo, koje se igralo 1998.godine u Francuskoj.

R. S.