Legenda Fudbalskog kluba Željezničar i veliki navijač Plavih sa Grbavice Josip Čilić, idealan je sagovornik za sve teme koje dotiču sarajevski klub.

Na početku razgovora za Meridiansport, zamolili smo Josipa da se vratimo unazad, sve do 1963. godine i njegovih fudbalskih početaka u znatno drugačijim vremenima.

“Što se tiče Želje, ja sam počeo sa igrati sa deset godina kao pionir i prvi trener mi je bio Lujo Krajnc. Omladinu koja je voljela nogomet najviše je privlačio Željo jer mi iz Novog Sarajeva i tu su svi navijači Sarajeva. Veliki Željo i mali Željo, mali Željo je Pofalićki” – počeo je on razgovor, pa postavio razliku između tad i sad:

“Prošlost je bila drugačija, nogomet se volio više, a sada je to ekonomija. Najveći problem je što nema puno djece koja su iz našeg grada, jer ovi koji dođu sa strane ne mogu voljeti Želju kao djeca koja su odrasla na Grbavici.”

Sa osmijehom i puno lijepih sjećanja, Čilić se prisjetio i derbi utakmica protiv Sarajeva u kojima su kako kaže, imali puno uspjeha.

“Meni su to najslađe utakmice, ta moja generacija je imala više uspjeha i pobjeđivali smo često i više nego danas. Moj pokojni komšija Himzo, bio je navijač Sarajeva, uvijek mi je govorio: ‘Idi je*ote tata Mate, ne možemo vas pobijediti nikako’. Ja sam u to vrijeme čuvao Papeta Sušića i nije mogao ništa. Pobjeđivali smo ih redovno i kada sam otišao u Tursku, dobiju oni nas 2:1 i zove mene komšija naveče i govori čim si otišao dobili smo ih. Živjelo se za te utakmice” – ispričao je Josip i dodao:

“Dva puta smo ih zaredom dobili, kup i prvenstvo. To je bila srijeda i nedjelja i oba puta rezultat je bio 4:1. Sve je gorilo na Grbavici. Bilo je više navijača, tada je moglo stati i puno navijača i sve je gorilo. Drago mi je što se pravi ta tribina na Jugu jer će to biti velika stvar i za Želju i za reprezentaciju BiH. Biće to pravi stadion i sve će to biti odlično i tu na jednoj nozi igraš. Sarajevo je moj grad, tu sam se ja rodio i ostavio mladost i naježim se i sad kad spomenem taj grad. Dolazim i sada za vikend gledati svog Želju, samo da me nešto ne spriječi”.

U tom tonu priznao je da pred Grbavicom nikad nije bilo jednostavno igrati. Osjećaj je poseban, ali trema i pritisak neizbježni.

“Mene je treme hvatala samo kada je bilo malo navijača i više sam volio igrati na strani nego kući. Čuvao sam uvijek ove najbolje Pape, Baka Slišković, Savić, Cico Kranjčar, Vukotić i sve su to bili odlični igrači” – kazao je on i objasnio kako je to teklo:

“Švabo zovne nas trojicu, četvorici iskusnijih u svlačionicu i pravi s nama dogovor i govori mi taj je tvoj i odmah znaš koga čuvaš”.

Sarađivao je Čilić sa puno trenera, ali oni prvi se ne zaboravljaju. Zbog toga nam je u razgovoru i istakao Jovu Radovića.

“Bilo je tu puno trenera, ali onaj kojeg bih uvijek najviše izdvojio je Jovo Radović koji mi je bio trener u omladinskom pogonu Želje, ali i u Pofalićkom” – kazao je.

Radio je i sa legendarnim Ivicom Osimom, ali Štraus sa Grbavice i on nisu se rastali u najboljim odnosima. Otkrio je Čilić šta je to zamjerao Osimu.

“Što se tiče pokojnog Švabe, nismo nas dvojica ostali u dobrim odnosima. Nikad mu neću oprostiti Videoton. Bio sam mu i na sahrani i sve, ali teško se to oprašta jer do te utakmice i tog momenta sam odigrao sve utakmice. Tu utakmicu me stavio na klupu bez ikakvog razloga, a došao je Sion da me gleda i to je bila gotova stvar i umjesto mene prodao je Rojevića iz Partizana. To se ne zaboravlja. Nažalost, šta je tu je i takav je život” – prisjetio se Josip Čilić.

Umjesto u Sion, Čilić je otišao u Tursku.

“Razlika je bila velika, porodica mi je ostala ovdje i bilo je potrebno vremena da se naviknem. Prilagodba je bila teža, ali bilo je lakše kada mi se i porodica pridružila u Turskoj” – kaže Čilić.

Vratili smo se sadašnjem Željezničaru, koji je ponovo pun izazova i neka druga, teška vremena ponovo su okružila Grbavicu. Kada god je problem, zna se ko je najveća podrška klubu:

“To je naša navijačka skupina koja drži Želju posebno u teškim danima, pogotovo prošle godine kada je bilo najteže. Svaka im čast jer su uspjeli izvući Želju i nadam se da će ove godine biti bolji rezultati”.

U novu sezonu Željezničar ulazi sa novim trenerom, Denisom Ćorićem, kojeg Josip poznaje:

“Denis je dobar momak, pozitivna osoba i ne može se kupiti. To se vidjelo i na kraju ovog prvenstva i karakteran je. Voli napadački nogomet i želim mu sve najbolje i da sa Željom napravi uspjeh”.

Ipak, svjestan je Čilić koliko je težak posao trenera…

“Trenerski kruh je nezahvalan i koferi su uvijek spremni. Ovaj mali Krznar u Celju, utakmica je završila neriješeno i zovnuli su ga i rekli mu da više nije trener. U fudbalu se nikad ne zna, treba imati sreće, da te navijači podrže i da se igra dobro. Bilo bi odlično da se dobije ova prva utakmica i to bi mu bila odskočna daska. Želim mu sve najbolje jer je jako perspektivan. Još uvijek je “zelen”, možda je mlad došao tu ali i smjena je generacijai treba vremena da se na sve navikne. Grbavica će biti u subotu puna” – kazao je on.

Prvi izazov za Željezničar biće Široki Brijeg.

“Samo pobijediti, biće teška utakmica. Široki dobro igra, dobar je teren ali Denis ih zna igrao je kod njih i to mu je jedan plus. Nadam se da će naći neku taktiku da ih dobijemo” – nada se Čilić i dodaje za tu utakmicu:

“Želim da navijači dođu u što većem broju i da zajedno slavimo pobjedu”.

Radio je Čilić i u omladinskom pogonu i svjestan je koliko je teško napraviti igrača.

“Nema tu puno savjeta, morate pripremiti igrača psihički i fizički i da uđe u ozbiljno u igru i prije su bile velike kazne. Čim djeca počnu trenirati tu puno i roditelji griješe, kada sam vodio školu fudbala dođe mi jedan roditelj i kaže Čipe šta misliš ti može li ovaj mali milionaš biti, a ja sam mu rekao najbolje je da ti ja odmah papire dam i vodi ga u Englesku u Mančester i nikad više nije došao. Prvo treba postati čovjek i onda da napreduje kao igrač” – zaključio je on.