Ćiro Blažević prošle subote napunio je 83 godine, a u vrijeme Vučićeva posjeta Zagrebu dao je veliki intervju za srpski Blic. Govorio je o Dinamu, onoj prvoj utakmici s Jugoslavijom nakon završetka rata, Srbima, Hrvatima…
“Kad sam s Hrvatskom bio treći na svijetu, shvatio sam da je to idealni trenutak za povlačenje. Bio sam proglašen najboljim trenerom na svijetu od strane svojih kolega i sasvim opravdano je bilo otići s funkcije selektora. Ali, Franjo Tuđman nije želio ni čuti. Ja sam ga molio da me pusti jer sam imao strašnu ponudu s Bliskog istoka, ali nema šanse. Imao je strašan utjecaj na mene i uvjerio me da moram ostati na klupi Hrvatske. Ja sam ga poslušao, zasitio se svih i dojadio s njima. To je bila fatalna pogreška”, priča Ćiro.
Tuđman ga je želio u vladi, a na kraju se i sam kandidovao za predsjednika.
“Ma, ja sam se samo zaje*avao, politika me ne zanima. Tamo su ljudi koji misle da imaju smisla za taj posao, a imaju ga manje od mene koji ga uopće nemam. Tuđman je imao viziju da bih ja trebao biti ministar sporta, što sam odmah prihvatio, ali mi je onda jedan mudar čovjek rekao: ‘Ćiro, ti ne znaš ni historiju, kako ćeš biti ministar?’ Tuđman je uzeo Novosela, a on zna isto kao i ja. Dakle, nema pojma”, prisjetio se Ćiro.
Novinar ga je pitao da prokomentariše i situaciju u Dinamu i oko njega.
“Nemoj o Dinamu, ljubim te. Opet ću nekoga zaje*ati, oni će me tužiti pa ću ja morati replicirati i tako u nedogled. S Mamićem se ionako stalno svađam. Taj odnos je pomalo bizaran. Malo na nož, malo ljubav bez granica”, u svom stilu je rekao Blažević pa nastavio:
“Ja sam Dinamu dao tri titule, dva kupa i ni sam ne znam koliko superkupova. Statistika kaže da sam ja najtrofejniji Dinamov trener, što se većini mojih prijatelja neće svidjeti. I onda – Ćiro, pederu. Ostaje grozan okus ogorčenja. Nije to ni zloba, ni zavist, baš gorčina. Euforija nakon Francuske je trajala dva-tri dana i već treći dan su Ćiro i Šuker bili budale. Nije to mentalitet naroda u ovoj regiji. Mi smo gori od vas Srba i to se ne treba poistovjećivati. Nema kod nas Hrvata respekta i solidarnosti. Samo potreba da se nešto obezvrijedi. Tko god je nešto napravio za Hrvatsku brzo je odbačen. Slično je u Srbiji, ali ne kao kod nas”, zaključio je Ćiro.