Piše: D. Š.
Tri poraza u posljednjih pet utakmica kap je koja je prelila čašu.
Premda još uvjek ima dva boda više od prvog pratioca Borca, tim Sarajeva nalazi se u ozbiljnoj krizi.
I prije utakmice s Borcem primjetne su pukotine u svim linijama. No, rezultati ostalih pratioca išli su na ruku bordo timu, pa se tako prednost uvećavala. Sve dok u Borcu nisu shvatili da se mogu umiješati u borbu za titulu.
Vinko Marinović i njegov “team” imaju najveći izbor igrača, ali se to, očito nije pokazalo kao adut. Imaju stabilnu finansijsku situaciju, ali…
Marinović troši kredit i posljednje dane na klupi Sarajeva.
Prije desetak dana igrači Sarajeva u svlačionici su “proslavili” titulu, a onda ih je Velež prizemljio. Bio je to znak za alarm. Crveno svjetlo na Koševu. Umjesto analizom suparnika i eliminiranja grešaka u vlastitim redovima, oni su se bavili Elvisom Mujićem. Koji je na Koševu odsudio skoro bez i jedne greške.
I, šta sada? Dva boda su još uvjek kapitalna prednost, ali… S ovakvom igrom već u narednom kolu Borac može zasjesti na čelnu poziciju.
Ko može garantirati da će Sarajevo sačuvati prednost (1:0) iz prve polufinalne utakmice Kupa BiH s Tuzla C. Niko ne smije podcijeniti Husrefa Musemića i njegov tim. Bez obzira što su i Tuzlaci imali slab dan u Kaknju.
Uprava Sarajeva je na potezu. Ako ništa ne promijeni, rizikuje da sezonu završi bez trofeja.
Svlačionica se može prodrmati samo “šok terapijom”.
U sportskom sektoru, na klupi su potrebni novi ljudi.
Musemića, najtrofejnijeg trenera, nemoguće je u ovom trenutku vratiti natrag. S Marinovićem ne ide! Definitivno upitna su oba trofeja.
Koja su rješenja na vidiku. Novi trener!
Uprave Sarajeva posljednjih godina bile su domaćinski raspoložene prema trenerima izvan Sarajeva. Dragan Jović, Husnija Arapović, Jirži Plišek, Robert Jarni, Meho Kodro, Miodrag Ješić.., samo su neki od trenera, koji su defilirali Koševom. Čini se da je Uprava najmanje naklonjena prema svojim ljudima. Prema djeci i legendama Sarajeva. Musemić je sa suzama u očima napustio voljeni klub. Mehmedu Janjošu su nakon jedan dva poraza tražili ostavku. Senad Repuh pri prvoj rezultatskoj krizi, ni kriv ni dužan, na sebe je preuzeo odgovornost i gospodski se povukao. Almir Turković, “ikona” Koševa, nakon jedne dvije utakmice povukao se. Slično su se ponijeli Kemal Alispahić, Zijo Švrakić, Edin Prljača, Mirza Varešanović. U raji omiljeni Dženan Uščuplić dežurni je vatrogasac.
Kada poredate ova imena navijač Sarajeva s pravom se pita: Dokle više forsiranje prosječnih stranaca pored domaćih trenera.
Da li je vrijeme da klub šansu na duži rok da, recimo, Mirzi Varešanoviću. Koji ima iskustva, znanja, autoritet da vodi Sarajevo. Zašto sve ključne pozicije: sportski direktor, šef omladinske škole, direktor kluba, moraju obnašati osobe izvan Sarajeva. Koje su to njihove reference, koje im daju prednost i takvu moć da godinama sjede na svojim pozicijama i svaki prijelazni rok provrte desetak igrača. I od toga dobro žive.
Sarajevo je na prekretnici. Ukoliko se budu ponašali kao da je “stanje pod kontrolom”, upitni su trofeji, novi sponzori, pa i budućnost kluba. Bordo navijači upozoravaju, a Uprava spava dubokim zimskim snom. Da li je vrijeme za Mirzu Vareranovića. Na bilo kojoj poziciji!