N. I.
Nekada prije rata, u neka bolja vremena postojali su stručni autoriteti, sportski djelatnici, koji su predlagali i birali trenere u stručne stožere državnih selekcija.
Tako je krajem osamdesetih godina Rade Matić, koji je odškolovao desetine i stotine igrača, od kojih su neki, poput Hasana Salihamidžića ostvarili impresivne karijere, predložio Mirsada Fazlagića u NSJ-e za trenera “Čileanske” reprezentacije. Koja će kasnije, pod vodstvom Mirka Jozića osvojiti omladinsko prvenstvo svijeta.
U ondašnjem fudbalskom/nogometnom savezu Jugoslavije radili su treneri poput Milana Ribara, Mensura Bajramija, Sule Repca, Ivice Osima, Džemaludina Mušovića, Rizaha Meškovića, Nenada Starovlaha, Mahmuta Kapidžića i već pomenutih Matića i Fazlagića. Miljan Miljanić, te njegovi prethodnici i nasljednici cijenili su rad i uvažavali mišljenje struke. Kako je danas u bh.nogometu?
Ovako? Jedan član Izvršnog odbora NSBiH Muhidin Raščić predloži sina Admira Raščića za trenera u stručni stožer U 21 reprezentacije. Usvojeno!
Drugi član Izvršnog odbora NSBiH Milorad Sofrenić predloži sina Zorana Sofrenića za trenera golmana u stručni štab mlade reprezentacije. Usvojeno! Normalno, ali samo u Bosni. U “tamnom vilajetu”…
Šta je tu čudno? Ništa! Godinama je u NSBiH praksa da očevi (p)ostavljaju sinove na sudijske liste, guraju ih kao kontrolore, delegate, trenere, ili u “najgorem” slučaju ih zaposle u NSBiH. Nogometni savez sve više liči na “obiteljsku kuću”. Ili Centar za socijalnu skrb. I to nikome ne smeta. Svi šute. Šutili su kada je jedan izbornik otpisao Vedada Ibiševića miljenika nacije, dugogodišnjeg bundesligaškog napadača i rasnog strijelca. Niko nije pustio suzu kada je Ervin Zukanović planski i hinjski odstranjen sa spiska za SP u Brazilu. Niko se nije zauzeo za prerano i nepravedno otpisane Mensura Mujdžu, Senada Lulića, Harisa Medunjanina, Tonija Šunjića…
U susjedstvu bi se pravile specijalne sportske emisije zbog šikaniranja, od strane izbornika, vrhunskog vratara Asmira Begovića ili zbog iznenadnog oproštaja Edina Višće. Rijetko viđenih profesionalaca i karaktera.
Nacija se digla na noge zbog tetovaže na tijelu Ognjena Vranješa. Premda bi dobar dio istih raširio crveni ćilim i kleknuo samo da se “Ogi” vrati u “Zmajevo gnijezdo”. U reprezentaciju. Šuti nacija, ne govore bivši asovi, navijači podijeljeni, “stručni” televizijski komentatori zanijemili, a izbornici rade što im volja. Rijetki su poput Marka Topića. Koji govori što misli. I svakom može pogledati u oči. A pred njim mnogi moraju skrivati poglede. On se pomirio s tim da ovdje neće dobiti posao. Barem ne u skorije vrijeme. I on računa na to. Istina je Topićeva životna vodilja. Marko će prije dobiti posao u švicarskom nego u nogometnom savezu BiH.
Dok se izredaju članovi nogometne vlade i postave svoje sinove gdje god je to moguće, proteći će mnogo vode Miljackom. Savom i Neretvom. Topić s takvim stavom nije na gubitku. Naprotiv. Na gubitku je NSBiH. I zato gospodo iz Saveza, vi što gurate svoje sinove, kad god promašimo prigodu za gol, jedanaesterac za plasman, kada se zatrese mreža bh.vratara i ne odemo na neko natjecanje, sjetite se suza Ervina Zukanovića i brojnih nepravdi koje godinama činite!
Možete kako hoćete, a ne i dokle hoćete!