Legendarni Ivica Osim na današnji dan (prvi maj) preminuo je prošle godine u Gracu.
Rođen je 6. maja 1941. u sarajevskom naselju Hrasno, tokom Drugog svjetskog rata, u radničkoj porodici.
Fudbalsku karijeru počeo je 1954. godine u omladinskom pogonu FK Željezničara iz Sarajeva. Za prvi tim FK Željezničara debitovao je 1959. godine na utakmici protiv NK Proletera iz Osijeka. Prvi trener mu je bio Spasoje Abramović. Igrao je zajedno u tandemu s Dragom “Mišom” Smajlovićem u FK Željezničaru. Zbog izvanredne tehnike, sjajnog vođenja lopte, efektnog driblinga i dobrog šuta, dobio je nadimak “Strauß sa Grbavice” i brzo postao miljenik publike. Nakon devet godina provedenih u FK Željezničaru, u decembru 1968. godine prelazi u holandski FC Zwolle. Međutim zbog povrede koljena, u FC Zwolleu ostaje samo tri mjeseca, te se ponovo vraća u FK Željezničar, gdje ostaje do 1970. godine kada prelazi u francuski RC Strasbourg. U RC Strasbourg ostaje naredne dvije sezone gdje u 58 utakmica postiže 16 golova. U ljeto 1972. godine prelazi u CS Sedan, gdje ostaje naredne tri sezone. Sezonu 1975/76 provodi u FC Valenciennes, da bi nakon završetka sezone ponovo potpisao za RC Strasbourg, gdje ostaje sve do 1978. godine tj. do kraja svoje igračke karijere.
Nakon završene igračke karijere, prvi tim koji preuzima kao trener je FK Željezničar 1978. godine. Narednih osam godina ostaje na klupi FK Željezničara sa kojim dva puta postaje vice-prvak Jugoslavije, nastupa u finalu “Kupa Maršala Tita”, te igra u polufinalu Kupa UEFA 1986. godine protiv mađarskog FK Videotona. U prvoj utakmici Videoton je na svom terenu slavio sa 3:1, da bi na prepunoj Grbavici 24. aprila 1984. godine FK Željezničar sve do samog kraja utakmice vodio sa 2:0 i jednom nogom već bio finalu Kupa UEFA, gdje ga je čekao slavni Real Madrid. Međutim u 87. minuti utakmice, prvi prelazak preko centra Mađari su iskoristili na pravi način, te desni bek Videotona József Csuhay postiže gol za konačnih 2:1 i osigurava svom timu ulazak u finale. To je bio jedan od najtežih sportski trenutaka u historiji FK Željezničara i u trenerskoj karijeri Ivice Osima.
Na ljetnim Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu, bio je asistent Ivanu Toplaku, tadašnjem selektoru Olimpijske fudbalske reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila bronzanu medalju. 1986. godine postaje selektor reprezentacije Jugoslavije, sa kojom debituje 29. oktobra 1986. godine u Splitu protiv reprezentacije Turske pobjedom od 4:0. Osim je bio prvi selektor reprezentacije Jugoslavije iz Bosne i Hercegovine i mnogi su mu zamjerali što je u reprezentaciju pozivao najviše bosanskohercegovačkih igrača, što do tada nije bio slučaj. Na Svjetskom prvenstvu 1990. godine u Italiji vodi reprezentaciju Jugoslavije do četvrfinala, gdje na penale biva poražena od reprezentacije Argentine. Također se kvalifikovao i na Evropsko prvenstvo 1992. godine, međutim zbog početka sukoba u Jugoslaviji, reprezentacija biva diskvalifikovana sa prvenstva.
Ostavku na klupi reprezentacije dao je 23. maja 1992. godine na press konferenciji u Beogradu.
Ostavka je, ovako, najdirektnija stvar kad čovjek kaže: odlazim i gotovo je. Opet vam kažem, a to sam već ponovio, da ne vjerujem da mogu da idem, niti ću ići, ni u Firencu ni u Švedsku. Sve što mogu da napravim, ovako ljudski, i ako me neko bude pitao, tu nema problema nikakvih, to je moj privatni gest, a vi ga možete protumačiti kako hoćete… To je neka moja lična odluka, a ja neću da govorim radi čega i da objašnjavam, jer vi to vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu da učinim za taj grad pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se dešava.
Trenerski uspjesi:
Pobjednik Kupa Jugoslavije – Kup Jugoslavije 1991/92 sa FK Partizanom iz Beograda;
Grčki Kup – 1993, 1994
Grčki Super Kup – 1994
Prvak austrijske nogometne Lige sa SK Sturmom iz Graza – 1998., 1999.;
Pobjednik austrijskog kupa – 1996., 1997., 1999. sa SK Sturmom iz Graza;
Pobjednik austrijskog Super kupa – 1996., 1998., 1999. sa SK Sturmom iz Graza;
Japanski Liga Kup – 2005
Zanimljivo je napomenuti da je Osim tokom svoje trenerske karijere dva puta odbio voditi Real Madrid.
