Na današnji dan prije 62. godine rođen je čovjek koji je svoj život kao golman, trener, navijač slobodno možemo reći poklonio Veležu, gospodin Zijo Tojaga.

Hladna Neretva, Stari most, Velež i Emina. Svaki iskreni navijač Veleža, pamti posebno onu polusezonu koja je jedna od najgorih u historiji kluba koja je duga 100 godina, polusezonu kada je Velež već bio ispao, Tojaga je sa mladim momcima grada Mostara odradio polusezonu časno, dostojanstveno i da nisu bili nadigrani nigdje.
Malo više od pet godina u ženskom nogometu je gospodin Tojaga, a sigurno da bi se mogla i knjiga napisati, knjiga lijepih i pozitivnih stvari koje dala našem sportu.

Kao šef stručnog štaba ŽF/NK Emina Mostar prvak u Drugoj ligi Federacije BiH i prvak u Prvoj ligi Federacije BiH, finalista Kupa BiH, nešto što nijedan trener nije napravio na svijetu.

Čovjek koji je docent, doktor za mlade nogometašice, u ovih 5 godina njegovim stručnim i kvalitetnim radom stvoren je veliki broj reprezentativki Bosne i Hercegovine (Indira Faković, Đula Velagić, Minela Gačanica, Franceska Šimić, Elma Husić, Maja Hrelja…).

Prije svega sa svojim suprugom je od ovih cura stvorio velike ličnosti, odlične nogometašice koje s ponosom nose dres reprezentacije BiH.

Uslove koje su omogućili gospodin Tojaga i predsjednica kluba Sevda su evropskog nivoa i svaki sportaš sanja o tome.

Trnovit put u ovih pet godina, put gdje je bilo spoticanja i raznih (ne)pravda na račun ovog čovjeka, ali sve je s osmijehom podnio i iz svega izašao mnogo jači. O kakvom se čovjeku i treneru radi najbolje pokazuju njegovi rezultati.

Ostane žal što mediji u BiH malo, jako malo doprinose pažnju zdravim sportskim pričama.