Dvije minute dijelile su Željezničar od finala Kupa UEFA sa najvećim klubom na svijetu – Real Madridom. Da, da, dobro ste pročitali. Finale Kupa UEFA i to s velikim Real Madridom.
Baš zbog toga sa tribina stadiona Grbavica mogu se čuti ovih stihovi:
“Doživjeti možda neću, da dođeš u finale i da velikog Reala pobijediš na penale”.
Predvođen mladim trenerom Ivicom Osimom Željezničar je tada igrao najljepši fudbal na prostorima tadašnje Jugoslavije. Mnogi će reći: Igrali su za raju.
Upravo ih je takva igra dovela do polufinala takmičenja koje je često znalo biti jače i od Kupa šampiona. Treba reći da su te godine u Kupu UEFA učestvovali klubovi kao što su: Inter, Fiorentina, Ajax, PSV, Manchester United, Tottenham, Borussia Monchengladbach, Werder, HSV, PSG, Rangers, Fenerbahçe, Olympiacos, Atletico i Real Madrid.
Plavi su na putu do polufinala izbacili bugarski Sliven (ukupno 5:2), švicarski Sion (3:2), rumunsku Universitateu (4:2), Dinamo iz Minska (3:1), a onda je došao Videoton. Mađari su do susreta sa Željom bili bolji od ekipa Dukle iz Praga (1:0), francuskog PSG-a (5:2), beogradskog Partizana (5:2), a u četvrtfinalu su nakon jedanaesteraca izbacili veliki Manchester United.
Prvi polufinalni susret igran je 10. aprila 1985. godine u Szekesfehervaru, a slavili su domaći 3:1. Jedini pogodak za Želju postigao je Haris Škoro.
Četrnaest dana kasnije, u uzvratnom susretu na Grbavici, Plavi su golovima Bahtića i Ćurića uspjeli nadoknaditi minus iz Mađarske. Osim ta dva pogotka izabranici Ivice Osima stvorili su pregršt prilika, ali nisu uspjeli zatresti mrežu Videotona. I kako se primicao kraj susreta činilo se da te propuštene prilike nisu toliko bitne, jer je rezultat od 2:0 vodio Želju u finale.
Dvije minute prije kraja susreta – šok! Na Grbavici muk. Tridesetak hiljada navijača u nevjerici je gledalo kako jedna, naizgled bezazlena akcija gostiju završava pogotkom Joszefa Csuhaya. Mađar je tako ušao u historiju kao igrač koji je srušio snove svih zaljubljenika plave boje.
“Da, iako je prošlo mnogo godina, i dan-danas se sjećam tog gola. S druge strane, to nije nikakvo iznenađenje jer se bek može sjetiti svih golova koje je ikada postigao u karijeri”, rekao je u intervjuu za 695. broj Slobodne Bosne Csuhay i dodao: “I danas se jasno sjećam trenera Željezničara, Ivice Osima, kako se hvata za glavu nakon mog gola..”
“Mislim da je Željezničar mogao proći dalje da su njegovi igrači bili samo malo više profesionalniji. Mislim, prerano su se počeli radovati, odmah nakon što su postigli drugi gol i već tada su mislili da je utakmica gotova. No, to je fudbal. Tih posljednjih deset minuta mi smo krenuli u žestoke napade bez ikakvog straha, jer više nismo imali ništa izgubiti. I posrećilo nam se”, rekao je Csuhay.
Madriđani su te sezone zaigrali u finalu Kupa UEFA, a u finalu su slavili protiv Videotona ukupnim rezultatom 3:1.
“Ti igraš da se o tome priča, da neko doživi tako da se ne zaboravi. Kad se ti ne sjećaš utakmice, kad je zaboraviš, onda se pitaš što si igrao tu, što si uopšte bio. Ovako, kad tim stvarno odigra da ljudi ili slave ili žale za nečim, onda je to vrijedilo pažnje, onda si nešto napravio”, prisjetio se tog polufinala – Ivica Osim.
Prošle su 34 godine od utakmice na Grbavici…
(Radio Sarajevo)
