Na današnji dan i pravoslavni Božić 1957. u Mostaru rodio se Veselin – Jazo Đurasović. Izdanak je čuvene škole Veleža. Crveni dres je nosio ukupno 17 sezona, odigravši preko 400 utakmica, od toga 304 u Prvoj ligi Jugoslavije i jedan je od ukupno četiri igrača Veleža sa preko 300 nastupa u najvišem rangu takmičenja, zajedno sa Marićem (441) , Vladićem (360), te Bajevićem (320). Kapitensku traku Rođenih nosio je 26 puta i bio strijelac dva gola. Jedan je od rijetkih igrača Veleža (uz dva Vladimira – Skočajića i Matijevića) koji je osvojio oba Kupa maršala Tita – 1981. i 1986. te Balkanskog kupa iz 1981. Po ocjenama tadašnjeg magazina “Sport“, bio je proglašen kao najbolja “petica“ svoga vremena.
Veselin Đurasović u dresu Veleža debitovao je 8. oktobra 1975. protiv zagrebačkog Dinama Pod Bijelim brijegom. Nedugo nakon tog meča, Velež je igrao u Ljubljani sa Olimpijom, uz direktan TV prijenos. Gledajući prijenos te prvenstvene utakmice u 53. godini života u Mostaru preminuo je Vidoje Đurasović – otac osamnaestogodišnjeg Veselina. Ljekarima službe Hitne pomoći ostalo je jedino da konstatuju infarkt. Srce Vidoja nije izdržalo, ugledavši svoga sina kako igra u početnoj postavi za Velež. Veselin Đurasović igrajući u Ljubljani meč za “Rođene“ nije znao što se dešava u Mostaru. Jazo je odigrao cijeli meč na poziciji desnog beka, a Velež je slavio sa 2:0, golovima – Halilhodžića i Ledića.
Tako je na pomenutoj utakmici mladi Đurasović imao u isti tren i radost (debi i pobjeda) i tugu (smrt oca). Ovaj tužni i nesvakidašnji događaj opisuje kolika je čast bila obući dres Veleža, a još više biti njegov standardni član – cijeli igrački vijek. To je uspjelo legendarnom Jazi, vjernost klubu čitav igrački vijek. I poslije rata u obnovljenom Veležu Đurasović je nastavio svoj put obavljajući mnoge funkcije od Omladinske škole do prvog tima, a i danas je dio kluba sa Neretve.
(Mirsad Starčević/Sportske. ba)