Drage kolegice i kolege, danas obilježavamo Svjetski dan sportskih novinara. Međunarodni dan sportskih novinara slavi se 2. jula u spomen na 2. juli 1924. godine, kada je u Parizu osnovano Svjetsko udruženje sportskih novinara (AIPS).
Sportski novinari slave svoj dan u trenutku kada bh. sport prolazi kroz nezapamćenu oluju.
Kolege u svijetu vode bitku sa korupcijom i dopingom. Mi u Bosni i Hercegovini sa opstankom naše profesije, ali prije svega sa opstankom sporta generalno, koji je vjerovatno na najtežem udaru od kako postoji naša država.
I dok sport diše na škrge, nažalost u istoj situaciji se nalazi sportska medijska scena.
Dobar sport je uvijek rađao dobre sportske novinare i medije i obrnuto.
Mi moramo braniti naš integritet i slobodu izražaja, kako bi ostali ono što jesmo, sportski novinari.
Nemojmo prelaziti crvenu liniju. Ne upadajmo u zamke. Ne zaboravimo da sportski novinar ne treba biti ničiji megafon, ili batina u rukama interesnih grupa za medijsku likvidaciju svojih protivnika.
Ovaj praznik obilježavamo skromno i dostojanstveno.
Jasno je da situacija u sportskim medijima ne da nije idealna, nego vjerovatno nikada nije bila gora. Da li će se i kada popraviti, zavisi i od nas.
Ako budemo bili iskreniji prema sebi i profesiji, ako budemo radili posao kako se radi, ako se vratimo našim postulatima, opstaćemo.
Ako ne budemo učili, pratili, čitali, usavršavali, razgovarali… nestaćemo.
Želim nam svima više kolegijalnosti, a manje zavidnosti.
Ovih nekoliko redova, ima za cilj da pokaže da makar i ovoga jednoga dana šaljemo samo jednu poruku: postojimo, radimo, danonoćno smo uz sport i sportiste. Nemamo radno vrijeme, ne znamo šta je vikend, ni praznik, uz olovku i papir smo od jutra do sutra.
Asocijacija sportskih novinara BiH postoji i postojat će dok god ima sporta i sportskih novinara.
