Dok Faruk Hadžibegić sa Zvjezdanom Misimovićem krstari Evropom u potrazi za novim reprezentativcima, na političkoj sceni Nermin Nikšić sakuplja potpise za izbor nove federalne vlade, a neumorni Ibrahim Spahić najavljuje “Sarajevsku zimu”, bosanskohercegovački treneri osvajaju trofej i novo, vrlo zahtjevno tržište. Do sada rezervirano za hrvatske i srbijanske trenere.

Rusmir Cviko je ličnost dana u Kuvajtu! Jesenas je preuzeo Al Arabi, koji je ostao bez para, igrača, trenera… Samo ludo hrabar trener prihvatio bi se posla. “Sizifovskog posla”.

Sarajevski trener s belgijskom putovnicom zasukao je rukave i sa svojim saradnicima Edinom Prljačom, Elvisom Karićem i Dževadom Šarićem zaredali je pobjedama u prvenstvu i kupu. U “hičkokovskoj” završnici osvojili su kuvajtski kup. I sada jure šampionski trofej. A prije dolaska Cvike i njegovog “teama” bili su najozbiljniji kandidat za ispadanje. U nepunih pola godine drastično su porasle akcije Al Arabija. Zahvaljujući bh.trenerima. Cviko je u Kuvajt došao na mala vrata, a sada je trener broj jedan.

Nešto slično, kao kada je samostalno vodio klub u Kini. I tamo je došao kao asistent Erminu Šiljku, a potom sam nastavio. I tada je imao impresivnu seriju.

Uspjeh u Kuvajtu djelo je bh.stručnjaka, ali i podrške predsjednika i njegovih saradnika, te sjajnih sportsko- infrastrukturnih uslova, koje posjeduje Al Arabi.

Bivši prvotimac Sarajeva, Želje, Antverpena i zeničkog Čelika trenerski se modelirao u Želji. Radeći s Amarom Osimom, Nijazom Brkovićem i Sabahudinom Žujom, tadašnjim predsjednikom. Već tada je Cviko, kao “tehničko” lice, osjetio slast osvajanja trofeja. Trenerski se usavršavao u Centru za edukaciju u NSBiH, skautirao i educirao se u Belgiji, savladao tri svjetska jezika. Najveći uspjeh, prije osvajanja kuvajtskog kupa, smatra se izbor za trenera reprezentacije Bosne i Hercegovine. Kada je selektor bio Dušan Bajević.

Do prije “koji dan” Rusmir Cviko bio je spreman raditi za kakvu takvu plaću, ali u bh.nogometu su “na cijeni” jagodići, jovići, starčevići… Danas u Kuvajtu vrijedi suhog zlata. U najboljim je godinama (50), željan novih dokazivanja. U Al Arabiju su na slatkim mukama. Imaju trenera, kojeg će teško zadržati, trenera koji je osvojio kup i znatno povećao klupske akcije. I kojeg žele natrag Kinezi.

Foto: NS BiH

Tradicionalna nogometna javnost u BiH mora se pomiriti da nema više Ivice Osima, da je Vahid Halilhodžić u jeseni plodne trenerske karijere. Ovo je vrijeme Rusmira Cvike, Merse Selimbegovića, Adnana Ćustovića, Vede Ibiševića, Mirona Muslića, Zlatana Bajrmovića. I to je to.

(R.S.)