Emocionalni crescendo je izraz koji dolazi iz muzike, ali se često koristi u pisanju i govoru da opiše postepeno jačanje emocija koje kulminira u snažnom vrhuncu. Dáskalos je riječ koja na Kipru, na grčkom jeziku znači učitelj.
U širem smislu znači vodič, mentor, neko ko te uči životu ili znanju. Dolaskom Nenada Starovlaha (u daljem tekstu Dáskalos) Željezničar je osim samog strateškog poteza napravio i najveći transfer kluba ovog ljeta. Kada na čelo omladinske škole dolazi čovjek čije se ime već decenijama u fudbalskim krugovima izgovara s poštovanjem to predstavlja ulaganje u generaciju, ne samo sezonu.
Dovođenje Dáskalosa nije samo dovođenje trenera, već pedagoga, vizionara, graditelja. U fudbalskim kuloarima, njegov povratak dočekan je kao poruka za sve sportske kolektive u BiH. Klubovi koji žele graditi ozbiljno, dugoročno,stabilno, ne mogu i ne smiju zaobilaziti imena kao što je Dáskalos. Da to nije samo teorija, svjedoči generacija koju je već jednom oblikovao. Generacija koja nije ostala samo na obećanjima već na rezultatima.
Generacija u kojoj je 16 igrača iz omladinskog pogona prešlo u prvi tim. Baljić, Stanić, Karić, Pehlivanović, Adžem, Behlilović, Hurić, Elkaz ,Katić, Grošo, Pintol, Hasanspahić, Dolovac, Kunić, Jahić. To su mladići odgojeni u sistemu u kojem su vladali mukotrpan rad, disciplina,analiza protivnika i precizna taktika. Strog, ali pravedan. Moralan, ali odlučan. Onaj koji zna da od običnog dječaka napravi čovjeka, pa tek onda igrača. Za sve koji su prošli kroz njegove ruke Dáskalos nikada nije bio samo samo stručnjak, već i oslonac.
Čovjek koji dolazi do vrata tvoje kuće u zabačenom selu, da razgovara s tvojim roditeljima i obeća da će ti pomoći. Tako je i počela priča Veldina Karića, dječaka iz Koliba Gornjih, koji je postao najbolji strijelac turnira u Foči, pa fudbaler Želje. Sve zahvaljujući čovjeku koji je tada došao, ponudio smještaj, obrazovanje, šansu i brigu. Čovjeku koji je stvorio šampionsku generaciju sa gol razlikom 109:12.
Generacija u kojoj se harmonika s priprema pretvarala u dres madridskog Reala.Njegova uloga bila je daleko šira od običnog trenera. Ljudi poput Jasmina Hurića pamte ga kao onog koji je bio uz njih od prvih nogometnih koraka, čije su znanje i ljubav prema fudbalu oblikovali ne samo uspješnu generaciju igrača, već i ljude. On je vjerovao u njih, davao im krila i učio ih da budu mnogo više od sportista, da budu primjer drugima i nosioci pravih vrijednosti. To znaju i oni koji su danas sami treneri. Mnogi ga smatraju najboljim stručnjakom za rad s mladima, čovjekom koji nije samo učio kako se igra, već i kako se ponaša igrač Želje.
Dáskalos zna šta znači nositi taj dres, zna koje osobine mora imati onaj ko ga nosi, ne samo tehniku i kondiciju, već čast, odanost i posvećenost. Njegov autoritet je prirodan i neupitan. Neovisnost, moralna snaga i potpuna predanost klubu čine ga rijetko viđenim primjerom u našem društvu.
A. Mujić
