Ermedin Demirović, napadač reprezentacije BiH i njemačkog Stuttgarta govorio je za Olympics.com u serijalu posvećenom Svjetskom prvenstvu 2026. godine.
“Kada smo se vratili u Sarajevo bilo je oko tri sata ujutro. Autobus nije mogao proći od ljudi i baklji. Kada smo izašli na balkon, nisam mogao vjerovati koliko je navijača bilo tamo u to doba noći”, rekao je Demirović.
“To je bio trenutak kada sam zaista shvatio koliko sreće možeš donijeti ljudima kroz nogomet”.
Iako je rođen u Hamburgu, Demirović nikada nije imao dilemu za koju će reprezentaciju nastupati. Njegovi roditelji su porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a porodica je uvijek njegovala vezu s domovinom.
“Kod kuće smo govorili samo bosanski jezik. Moji roditelji su željeli da znamo odakle dolazimo. Svaki raspust provodili smo u Bosni i Hercegovini”, prisjetio se napadač.
Dodaje da je bio svjestan kako bi možda imao veće šanse za uspjeh u reprezentaciji Njemačke, ali srce je odavno donijelo odluku.
“Njemačka mi je mnogo dala i zahvalan sam toj zemlji, ali moje srce je uvijek govorilo Bosna i Hercegovina. Nisam imao dilemu. Kada sam donio odluka da ću nastupati za BiH, pozvala me je i Njemačka i znao sam da ću biti mnogo uspješniji ako budem igrao za njih”, rekao je Demirović i nastavio dalje:
“Ali uvijek sam od kuće čuo: ‘Slušaj svoje srce, radi ono što misliš i ono što želiš’. Moje srce je uvijek nešto govorilo o Bosni i Hercegovini”.
Posebnu ulogu u reprezentaciji ima kapiten Edin Džeko, kojeg Demirović smatra uzorom i mentorom.
“Pokušavam naučiti što više od njega. Mnogo razgovaramo kada smo zajedno. Oduvijek smo govorili da moramo odvesti Džeku na još jedno Svjetsko prvenstvo jer je to zaslužio”.
Demirović je otkrio i detalje iz svlačionice prije odlučujuće utakmice protiv Italije.
“Prvo što je Džeko rekao bilo je: ‘Momci, i ja sam nervozan kao i vi.’ Tada sam shvatio da je i on samo čovjek i da svi osjećamo isto”.
Nakon propuštenog plasmana na Mundijal kroz kvalifikacije, mnogi su sumnjali u šanse Bosne i Hercegovine, posebno nakon što je baraž donio duele protiv Velsa i Italije.
Demirović, međutim, nije izgubio vjeru.
“Rekao sam saigračima: ‘Vjerujte mi, idemo na Svjetsko prvenstvo. Ne znam kako, ali znam da idem u Ameriku'”.
Ta vjera na kraju se isplatila, a Bosna i Hercegovina će ovog ljeta po drugi put u historiji nastupiti na Svjetskom prvenstvu.
Za Demirovića će nastup na Mundijalu predstavljati ispunjenje sna koji je imao još kao dječak.
“Kao mali sanjao sam da postižem golove za Bosnu i Hercegovinu. Nisam ni znao kako se dolazi do toga, samo sam znao da želim igrati za svoju reprezentaciju”.
Danas, više od dvije decenije kasnije, taj san postao je stvarnost.
“Jedva čekam da obučem dres sa oznakom Svjetskog prvenstva. Ne mogu ni zamisliti kakav će to osjećaj biti”.
Nakon godina čekanja, Bosna i Hercegovina se vraća među najbolje reprezentacije svijeta, a Demirović će biti jedan od igrača koji će ponosno nositi plavo-žuti dres na najvećoj nogometnoj pozornici.
Dodajmo kako je ovaj 28-godišnji napadač odigrao 39 utakmica za reprezentaciju BiH i postigao četiri gola, a nastupao je i za sve omladinske kategorije našeg nacionalnog tima.