Piše: Miralem Muminović
Već se kao vječnost čini vrijeme od zadnjeg nastupa Mensura Mujdže za reprezentaciju BiH do danas. Od tog momenta mi, naime, nemamo desnog beka. Interesantno je da na lijevoj strani na istoj poziciji (možda najtraženijoj poziciji na fudbalskoj pijaci!) imamo nekoliko rješenja, počevši od Kolašinca, preko Ćivića do Nastića, a na desnoj- gotovo nikoga. Budući da se radi o jednoj od najvažnijih pozicija u modernom fudbalu, prst sa čela ne smijemo skidati dok ne izmislimo novoga Mujdžu, i to što prije- do baraža ako je moguće.
I Sušić, i Baždarević i Prosinečki i Bajević- svi redom su na ovoj poziciji koristili bekove koji to nisu. Vranješ je uz desnu liniju nakon Mujdže proveo najviše vremena, ali taj nije školovani bek, to je svima jasno. U defanzivi je bio solidan, često i više od toga, ali se na prste jedne ruke mogu izbrojati njegovi izleti naprijed i, što bi iz toga trebalo da proizilazi- centaršutevi, a naročito upotrebljivi centaršutevi. Kada nije bilo Vranješa zbog njegovih vragolija ili suspenzija, desno bi išao Bičakčić. Svi koji njegovu karijeru prate znaju da je on s ovom pozicijom završio još davno, na početku karijere u Štutgartu, kada je silom prilika igrao beka i to baš protiv Bajerna, i to baš protiv Riberija, kada je ovaj bio u top-formi. Vjerujem da se ne sjeća rado te utakmice iako mu je to bio debi u ozbiljnom fudbalu. Njegova navika da se uvlači u šesnaesterac, njegovo prirodno radno mjesto, jednostavno je preskupa da bi ga se i dalje forsiralo tamo gdje mu nije mjesto. U posljednje vrijeme je Prosinečki, a sada i Bajević pokušavao sa Zoranom Kvržićem, ali, očigledno, ni on nije pravo rješenje. Na tu poziciju ga je sticajem okolnosti svojevremeno postavio Kek u Rijeci, ali taj igrač je puno više ofanzivac nego defanzivac, što je svako mogao primjetiti baš protiv Poljske prije nekoliko dana. Sjećamo se da je ovu rupu nekada pokušao popuniti i Zahirović (zadnji vezni), Bajević je šansu dao Cipetiću protiv Italije (što nije bilo loše), ali i dalje je jasno: ovu poziciju moramo obogatiti.
Za neki futur II možda i ne moramo toliko brinuti. Nameće se Amar Dedić, igrač RB Salzburga, osamnaestogodišnjak, nameće se mladi Elvir Muminović iz Siona i još nekoliko njihovih vršnjaka, ali sadašnjost, posebno ova, „predbaražna“ sadašnjost je trenutna najvažnija, pa će Bajević i društvo morati naći neko rješenje.
Možda je to Mateo Sušić. Igrač koji je često (možda i nepravedno i neopravdano) zapostavljan, sada izbija u prvi plan s obzirom na sve okolnosti. Igra redovno u Cluju, najboljem rumunskom klubu (otkad Steaua više to nije) na poziciji desnog beka, ima dosta međunarodnog iskustva kojeg je sticao u Sheriffu i Cluju, za reprezentaciju je odigrao 5 utakmica i bio učesnik one nevjerovatne ekipe s Kirin kupa u Japanu. Ima 29 godina, vrijednost na TM-u mu je nešto ispod milion eura i vrlo vjerovatno će igrati Europa ligu (Cluj igra protiv Djurgardena u trećem pretkolu, a protivnik u play off-u boljem iz ove utakmice je pobjednik iz duela KuPS-Suduva). Igrao je sve četiri utakmice od početka sezone u Rumuniji, svaku svih devedeset minuta, a Cluj se nalazi na drugom mjestu iza Koljićeve Univerzitatee. U svakom slučaju, imajući sve navedeno u vidu, na širem spisku bi se ovaj put morao naći te dati stručnom štabu mogućnost više.
