Fudbaler Budućnosti iz Banovića Ismaila Dialo je za MeridianSportBH govorio o svojim danima u Brajtonu, Arsenalu i Barnliju te se osvrnuo na svoj trenutni život u Bosni i Hercegovini.

Da li vam se do sada dopada vaš život u Bosni i Hercegovini?

“Da, prvi put sam došao sa svojim menadžerom na odmor, da vidim prvo kakva je sama država. Od početka mi se sve dopalo, pogotovo jer sam islamske vjeroispovjesti poput velikog procenta vaše populacije. To mi je pomoglo da se lakše povežem sa životom ovdje”.

Prije nego što šte došli, da li ste znali nešto o našoj državi?

“Znao sam pomalo zbog Edina Džeke, ali i Seada Kolašinca koji je igrao u Arsenalu. Pogotovo se to odnosi na Džeku koji je igrao u Mančester sitiju, te je uradio odlične stvari u Premijer ligi Engleske i nekako stavio Bosnu i Hercegovinu na mapu svijeta”.

Koji Vam je najdraži bosanskohercegovački igrač i da li nam nakon toga možete reći nešto više o početku svoje fudbalske karijere.

“Uh, pa rekao bih da je Kolašinac. Pored toga što je snažan, on posjeduje i odlične tehničke sposobnosti. Po pitanju mene, ja sam inače rođen u Gvineji, ali sam se preselio u Brajton, Engleska. Upravo je i istoimeni klub, odnosno Brajton, taj gdje sam počeo igrati. Za njega sam nastupao dvije do tri godine. Prosto to je moj grad, mjesto gdje sam počeo i slobodno mogu reći moja prva ljubav”.

Takođe, igrali ste i za Arsenal, ko je tada bio Vaš uzor?

“Kada sam dolazio u Arsenal, situacija je bila zanimljiva, jer u kom god da sam timu tokom omladinskog perioda igrao, ja sam uvijek bio najmlađi. Samim tim meni su nekako uvijek uzori bili sami igrači sa kojim sam trenirao i živio. Ipak, kako sam tada igrao većinom u veznom redu, od seniorskih igrača sam izuzetno cijenio Abu Dijabija. Sviđao mi se njegov stil i način igre, jednostavno on je za mene bio Pogba prije dolaska Pola Pogbe u Premijer ligu Engleske. Očito, sada više ne igram toliko u sredini već široko i na krilu te nekada u napadu pa su se promijenile i moje simpatije prema određenim igračima”.

Šta još možete da kažete o Arsenalu?

“Arsenal je nevjerovatan! Tamo prosto naučiš sve što trebaš, nekako kompletan tim je ako mogu reći bio porodično orijentisan jer je većina nas nastupala zajedno dugi niz godina. Bili smo izuzetno povezani, što se vidi i sada jer sam sa mnogim saigračima održao kontakt. Takođe, najbolji dokaz koliko je ta ekipa bila dobra, odnosno u toj uzrasnoj kategoriji govori činjenica da većina fudbalera iz iste danas važi za najveće talente u Evropi i igraju za najveće klubove. Jednostavno Arsenal je primjer kvalitetnog razvoja mladih igrača i rada sa njima, a pored toga ste kao mlad čovjek okruženi dobrim ljudima”.

Kako gledate na svoj period u Arsenalu po pitanju igračke karijere?

“Prema meni taj period je bio dobar. Kada sam došao u mlađe kategorije Arsenala nekoliko godina sam bio i kapiten, igrao sam dobro, ali kada sam došao do finalne tačke i Emirejtsa, sve se promijenilo. Već sam devet godina bio tu, otišao sam tamo kao dijete te sam se zbog toga morao odvojiti od svoje porodice. Smjestili su me u nešto što se kod nas zove ‘digs’, odnosno smjeste te u drugu porodicu koja brine o tebi te ti možeš trenirati i biti bliže klubu. Radio sam to tako osam do devet godina, išao uporedno i u školu, ali je došao trenutak kada sam uprkos svojoj ljubavi prema klubu želio da probam nešto drugo”.

Da li ste dalje u kontaktu “sa vašom drugom porodicom”?

“Dodatno bih objasnio kompletnu situaciju oko toga. U Engleskoj postoji pravilo da kada ste maloljetni vi ne smijete putovati predaleko od vašeg mjesta prebivališta. Prije dolaska u Arsenal i samim tim London, ja sam živio u Brajtonu koji je oko sat, sat i po od glavnog grada. Zbog toga je klub odlučio da me smjesti u tu drugu porodicu gdje sam boravio tokom sedmice, išao u školu, trenirao. Zbog toga sam morao dosta brže da odrastem, da postanem nezavisan. Ali ja sam i dalje u odličnim odnosima sa ljudima koji su brinuli o meni dok sam bio u Londonu, oni su mi kao druga porodica te mi i dalje šalju poruke da se čujemo, da mi čestitaju rođendan”.

Vratimo se malo na Arsenal. Tamo ste doživjeli tešku povredu. Kako je ista uticala na Vas?

“Sjećam se da je na početku bilo pravo nezgodno. Proveo sam do tada dug period u Arsenalu, sve je išlo kako treba, ali sam sa 16 godina osjetio da mi je potrebna promjena. Želio sam da odem u neki veliki klub van Engleske. Išao sam na probe u Milan, Sporting Lisabon, sve je izgledalo kako treba, ali onda sam pred sami kraj sezone povrijedio prednje ukrštene ligamente” – rekao je Dialo pa dodao:

“To je izuzetno uticalo na mene. Povreda je došla u veoma osjetljivo doba, po pitanju mojih godina, ali i karijere. Napuštao sam Arsenal, a nisam našao klub. Prosto to je bio najgori mogući momenat da se povrijedim. Da sam se povrijedio nekoliko sedmica ranije, ostao bih u Arsenalu, a da sam se povrijedio možda nešto kasnije, vjerovatno bih do tada uspio pronaći novi angažman. Zboga toga sam morao da radim oporavak bez pomoći nekog kluba što je bila jako teško. U svemu sam ipak imao i sreće, jer je moja porodica jako bliska. Tu je bio i moj brat koji me je zajedno sa njima podržao maksimalno, što je jako bitno tokom oporavka kada je ključno da je vaša mentalno stanje što stabilnije. Ta podrška od dobrih ljudi, porodice, saigrača i mog prijatelja Tarika koji igra za Brajton su mi značile”.

Šta nam možete reći o drugim klubovima za koje ste igrali prije dolaska u Budućnost iz Banovića?

“Poslije povrede sam potpisao za Barnli. Uživao sam u svom boravku tamo uprkos teškom početku po pitanju dobijanja prave prilike. Možda sam ostao malo razočaran zbog načina na koji je klub radio. U tom periodu su takođe doveli Šona Dajča za šefa stručnog štaba, te je njegov stil igre bio u potpunosti drugačiji od onoga što smo praktikovali u Arsenalu. Ali sam tada naučio i neke druge strane fudbalske igre. U Arsenalu sam shvatio sve tehničke aspekte, gdje je stil igre bio dosta povezan sa pas igrom, driblinzima i sličnim stvarima” – istakao je Dialo pa dodatno objasnio svo dosadašnji tok karijere:

“Barnli je radio drugačije stvari, igra je bila dosta direktnija, radili smo više na centaršutevima. Naučio sam da trebam biti dosta fizički spremniji, jači u vazdušnim duelima. To mi je dozvolilo da napravim miks tehnike i fizike u mojoj igri. Poslije sezone u Barnliju želio sam probati ponovo nešto novo. Ako se možda sjećate, došao sam u Velež iako moj ugovor sa njima još nije bio kompletiran. Barnli me bio pustio da treniram, pa sam došao u Bosnu i Hercegovinu. Tada stvarno nisam ništa znao o BiH, samo za Džeku i Kolašinca. U Veležu sam stvarno uživao, odigrao sam i jednu pripremnu utakmicu protiv Čelika što je bilo moje prvo profesionalno iskustvo van granica Engleske. Ono što mi je prvo zapalo za oko u vezi BiH i ovdašnjeg fudbala je atmosfera. Iako je protiv Čelika utakmica bila prijateljska, atmosfera je bila takmičarska. Pirotehnika, navijanje, intenzitet, sve me oduševilo. Kada se meč završio, rekao sam sebi, ja želim da igram u ovakvom okruženju”.

Da li Vam se dopao Mostar?

“Dopao mi se Mostar, ali moram priznati da mi se više sviđa Sarajevo. Moram reći da je to možda jer nisam imao veliku priliku da dovoljno razgledam Mostar. Tada sam većinom trenirao i radio u Veležu pa sam bio dosta zauzet. Ali, kako sam sada duže ovdje, preko društvenih mreža gledam sve znamenitosti Mostara, Stari most, pa postavim pitanje samom sebi, kako nisam to sve vidio dok sam bio tamo?”.

Po pitanju same Budućnosti, da li Vam se sviđa atmosfera i tim?

“Kada sam došao u klub, krenulo se sa radom na velikom projektu. Imao sam pored Budućnosti još nekoliko opcija u Prvoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine, ali mi je u ovom momentu karijere, kada sam se tek u potpunosti vratio iz povrede, trebalo mjesto gdje mogu napraviti pravi restart. Svidjelo mi se to šta su krenuli raditi u klubu, njihove ideje, i pomislio sam da se i ja u svemu mogu istaknuti i da mogu biti dio nečeg posebnog. Osjećam da mnogi ne razumiju moju odluku. Pitaju me, šta to radiš, dolaziš iz Engleske, igrao si za premijerligaške klubove, Arsenal, Barnli, zbog čega Budućnost i Banovići? Razlog je upravo taj veliki projekat koji se dešaava u i oko tima te kada sam pričao sa svojim agentom Jaskom on mi je rekao da mi neće biti lako, ali da klub ima ambiciju. Prošle sezone su završili drugi u ligi, odnosno prije nego što sam došao. Isto tako, Budućnost ima ono što nikada do sada nisam vidio, to jest savršen spoj gdje mi imamo dosta dobrih mladih igrača, te nekoliko starijih iskusnih koji na mlađe prenose svoje znanje pa se oni mogu razvijati i napredovati dosta brže”.

Da li si imao priliku da odeš na neku od utakmica Premijer lige Bosne i Hercegovine?

“Od kada sam došao želio sam da odem na neku od utakmica elitnog ranga. Upravo zbog one atmosfere koju sam pominjao tokom perioda u Veležu, zbog koje sam i došao u BiH. Tako sam nedavno uspio da odem na utakmicu Premijer lige Bosne i Hercegovine te sam gledao meč na Tušnju između Tuzla sitija i Željezničara. Bila mi je to prava prilika da takođe vidim na kakvom su nivou igrači i sama igra u vrhu bh. fudbala” – Dialo je rekao za meč Tuzla sitija i Željezničara te dodatno naglasio koliko mu se sviđa navijačka atmosfera u BiH:

“Isto tako, entuzijazam te navijanje od strane pristalica Željezničara me oduševio. U velikom broju su došli na gostujuću utakmicu, bili su zastrašujući, i to je ono što me možda i više radovalo da vidim od samog meča. Pomenuo bih i meč između Sarajeva i Zrinjskog kom sam prisustvovao kada je Sarajevo pobijedilo, ali vrhunac meča su ponovo bili za mene navijači sa ludačkom pirotehnikom. To mi je dalo dodatno motivaciju da moram nastaviti sa trudom i radom, pa da i ja jednom dođem igrati na recimo Koševu i pred takvim navijačima”.

Za kraj razgovora možemo zaključiti da tako reći planiraš ostati u Prvoj ligi Federacije BiH i Budućnosti?

“Baš tako, ovdje sam već određeni period i izuzetno mi se dopada. Ljudi su sjajni prema meni u Banovićima te osjetim dosta ljubavi od njih. Sjajni su i navijači, kako na domaćim tako i na gostujućim utakmica. Jednostavno, osjećam se kao kod kuće, razumijem se sa svima kako sa ljudske strane tako i zbog religije. Zaista uživam ovdje. Zbog toga je moj cilj da ostanem ovdje i preko zime, pa ćemo vidjeti kako će proći naredna polusezona. Naravno ja sam otvoren i za druge stvari, svakako i za povratak u Englesku, vidjećemo šta će vrijeme donijeti, ali za sada volim svoj život u BiH i Banovićima”.