Piše: Mladen BOŠNJAK
Odgledao sam dokumentarac „Diego Maradona“. Učvrstio sam neka uvjerenja koja su i do večeras bila postojana, ali uvijek s trunom sumnje: Maradona je najbolji nogometaš kojeg je svijet ikada imao – to je jedno, a drugo uvjerenje, ono žalosnije, također je učvršćeno: jako je kratak put od ovozemaljskog božanstva do ponora. Od idolopoklonstva do omraze.
Dokumentarac je, isto tako, potvrdio kakve se spodobe muvaju oko vrhunskih sportaša, nogometaša naročito, kako je teško odoljeti porocima. Potvrdio je da jednako misle i rade surova i bezobzirna talijanska mafija i usaljeni podlac, korumpirani predsjednik FIFA-e Joao Havelange. Talijani su Maradonu načeli na Svjetskom prvenstvu 1990-te, a brazilski robovlasnik Havelange skoro dokrajčio 1994-te na SP u Americi.
Nakon filma, čovjeku navre pomisao da je bolje da je Maradona umro, da se spasio, da je umakao iz kandži bjelosvjetskih hijena koje su ga trgale od 15-te godine pa do kraja života. Unatoč svemu, sam je, baš sam, Argentini donio titulu prvaka na SP 1986-te u Meksiku, sam je osvojio obje titule prvaka Italije sa Napolijem, najzaslužniji je za Kup UEFA-E 1989-te… Hajde neka najbolji igrač današnjice dođe u osrednji talijanski (ili bilo čiji) klub i dva puta osvoji prvenstvo, eurokup… Hajde neka današnja najblistavija zvijezda „uzme“ Svjetsko prvenstvo.Teško!
Diego Armando Maradona je arhetipski primjer kako se čovjeka uništi „sa strane“, kako je profit bolesnih idiota važniji od zdravlja jednog mladog čovjeka, od zdravlja jednog genija, od njegova života i njegove obitelji. Maradona, najveći od svih, u svojem nesvakidašnjem daru nije dugo uživao, u svojoj sreći bio je, ustvari, nesretan.
Na koncu filma rekao je: Kada sam dolazio u Napulj čekalo me je 85.000 ljudi, a kada sam odlazio, otišao sam sam! Danas su ga ispratili milijuni suznih očiju, no ipak je otišao sam!
Zato Diego, neka su ti dugi i široki nebeski pampasi, nek ti duša leti po njima, slobodna i nedodirljiva, daleko od svih zavjera, kontrola, svih poroka, daleko od ljudske zlobe kojom si veći dio života bio okružen. Negdje gore među zvijezdama odigraj svoj posljednji nogometni tango i smiri se, otjeraj patnju, a prigrli samoću. Ona ti je potrebna, u njoj si svoj, u njoj si lagan, lepršav… Idi u plavi sjaj, u beskraj, otplovi na valovima od biserja, pimplajući magičnu bubamaru… Koja ti je dala sve, i uzela sve!